Tajna Oriona

Autor: Dorian Celcer

Osnovno o piramidama

Stoljećima prije Krista, kada je Aleksandrija bila vodeća među gradovima helenskog svijeta, a njeni građani veliki putnici, postojalo je sedam velikih svjetskih čuda čija je reputacija nadilazila sve ostalo i koja su svi htjeli vidjeti. Šest od tih čuda je nestalo, ostale su samo piramide u Egiptu. Kompleks piramida u Gizi nastao je negdje oko 2650. i 2550. prije Krista. Bile su to piramide tri faraona iz IV. dinastije: Keopsa, Kefrena i Mikerina. Detaljni izvještaj o gradnji piramida potječe od Herodota, oca povijesti. Predgradnja je trajala deset godina. U isto vrijeme započela je i izgradnja komora za ljesove, a sama izgradnja trajala je dvadeset godina. Piramida se kao oblik građevine razvila iz prizemne pravokutne grobnice mastabe (arap. Mastaba- klupa). Zidovi i prostorije piramida prekriveni su molitvama i uputama pokojniku za drugi svijet, napisanim hijeroglifima. Ti tzv. tekstovi piramida prvi su oblici egipatske književnosti. Kraljevom smrću piramida postaje njegov dom na drugom svijetu. Grobnica se nalazila skrivena pod zemljom, u središtu piramida je kraljičina grobnica, a iznad nje je svetište. Ispred najveće, Keopsove piramide, nalazi se Sfinga visoka 20 m i duga 74 m. U njenom podnožju je ulaz u piramidu.

Pitanja na koja nije lako odgovoriti

Bez poznavanja koloturnika, Egipćani su izgradili planine od kamena i sa zadivljujućom preciznošću ih postavili na pustinjsko tlo. Ipak, zagonetniji je odgovor na pitanje zašto su ih gradili nego kako…

Zašto su se Egipćani odlučili graditi piramide kada, koliko znamo, nisu bile građene nikad prije? Zašto su ih gradili toliko velike i toliko precizno? Zašto su raštrkane po pustinji umjesto da su izgrađene sve na jednom mjestu?

Suvremeni egiptolozi nemaju uvjerljivih odgovora. Ako uzmemo bilo koju od knjiga vezanih za tu temu, naći ćemo tvrdnju da su piramide služile kao kraljevske grobnice. Kad je obična rupa u zemlji dovoljna za ukop, jesu li morali graditi grobnice visoke do 147 metara? Zašto uložiti toliki neviđeni trud samo da bi se "udomilo" mrtvo tijelo? Čak i ako uzmemo u obzir da su faraoni bili autokrati, smatrani živim bogovima, izgradnja piramida se čini kao kolosalni gubitak vremena, energije i sredstava. Egipćani su bili izuzetno civilizirani i duboko religiozni u vrijeme kada su Europljani bili još uvijek primitivni. Mnogo toga sugerira da su gradili piramide više kako bi afirmirali svoja vjerska uvjerenja nego da bi slavili mrtve faraone, koliko god moćni oni bili.

Glavna tajna egipatske religije njihova je opsjednutost zviježđem Oriona kao željenim mjestom zagrobnog života. Zvijezde su bile povezane s Ozirisom, bogom smrti i zagrobnog života. Robert Bauval i Adrian Gilbert izazvali su žestoku kontroverzu teorijom da je IV. dinastija gradila svoje piramide kako bi predstavljale zvijezde zagrobnog svijeta. Na prvi pogled bizarna teorija poduprta je drevnim tekstovima, slikarijama sa zidova, zvjezdanim kartama i drugim podacima koji skupljeni na jednom mjestu čine vrlo uvjerljivu priču. U tom slučaju javlja se problem — ne oko toga je li to točno, već zašto to nitko ranije nije primijetio?

Znanstvena fantastika ili vjerojatne teorije?

Postoje razne, više ili manje utemeljene, teorije o izgradnji piramida, samim graditeljima i njihovoj povezanosti s Orionom i posjetiocima s drugih planeta.

Kameni plato u Gizi središte je najvažnijih građevina na Zemlji, a smatra se da su ispod njihovog nivoa skrivena znanja od neizmjernog značaja za Čovječanstvo. Da bi se izgradio kompleks piramida željenom preciznošću, bilo je potrebno imati poravnat kameni plato. S jednog kraja "gradilišta" na drugi, unutar skoro 3 kvadratna kilometra, razlika u nivou manja je od 2 centimetra. Temelji Velike Keopsove piramide ispunjavaju još preciznije mjere — na preko 5 hektara razlika u nivou je manja od 1 centimetra što nadaleko nadmašuje zahtjeve modernog niveliranja u građevinarstvu. U muzeju u Kairu mogu se vidjeti primjerci drevnih egipatskih pila napravljenih od bakra i bronce. Egiptolozi tvrde da su ovakvim alatima stari Egipćani obrađivali kamene blokove. Tehničkom analizom tvrdoće tih alata i usporedbe s tvrdoćom vapnenca i granita jasno se vidi da bi njihovi alati tek zagrebli površinu vapnenca, a obradu granita da i ne spominjemo. Tek dijamanti mogu biti rješenje za vapnenac i granit, a za obradu kamena potrebnog za piramide bilo je nužno iskoristiti jako velike količine skupih dijamanata samo za alat koji se naravno troši, a kamenih blokova je bilo nekoliko milijuna, obrađenih sa svih strana. Takvi dokazi učvršćuju uvjerenje zagovornika tih teorija da su graditelji ili barem dostavljači materijala bili s nekog drugog planeta.

Nakon toga dolazimo do problema transporta tih kamenih blokova… Kako su gromade od 50 do 200 tona podizane na te velike visine i kako su granitni blokovi podizani i uklapani u građevine u prostorijama u koje stane 6 ljudi? Površina piramida bila je obložena posebnim blokovima prosječne težine 10 tona obrađivanima i ulaganima u konstrukciju tako da niti žilet ne stane između njih, a sve bez vezivnog materijala…

Egiptolozi sugeriraju da su prilikom gradnje korištene rampe po kojima su se vukli kameni blokovi do potrebne visine za ugradnju. Dakle, za rampu koja bi vodila do vrha piramide bilo je potrebno 17.5 milijuna kubičnih metara materijala, količina 7 puta veća od zapremine same piramide. To bi zahtijevalo 240 000 ljudi za gradnju Keopsove piramide i još 300 000 ljudi da se takva rampa ukloni. S obzirom na velik broj robova moguć scenarij, ali kamo je onda nestao sav taj materijal koji je iskorišten za gradnju rampe kada nisu nađeni nikakvi tragovi na čitavom platou? Također, vrlo je važna činjenica da bi vuča tih blokova po rampama neizbježno oštetila rubove kamenih blokova koji su ugrađeni potpuno neoštećeni u samu građevinu.

Dodatne dokaze zagovornici takvih teorija nalaze u nižim nivoima piramida gdje su pronađeni sedimenti na njihovoj samoj bazi, tragovi vodenih oštećenja te kristali morske vode na kamenu. Sedimenti se nalaze na visini do 5 metara od temelja koji sadrže mnoštvo školjaka i fosila kojima je određena starost radio — karbonskom metodom. Starost: 12000 godina… 10000 više od datiranja samih piramida. Prisutnost tih elemenata moglo je biti uzrokovano samo dužim izlaganjem morskoj vodi ili poplavama, ali s obzirom da faraonski Egipat nema zapisa o poplavama biblijskih razmjera (jer ih nije bilo), a egipatsko kraljevstvo osnovano je 8000 godina nakon potopa mitske Atlantide, velik broj ljudi smatra da su objekti u Gizi podignuti prije najmanje 12000 godina od strane Atlantiđana.

Abdullah Al-Mamun, sin bagdadskog kalifa koji je prvi provalio i iskopao prolaz u piramidu 820. godine, pronašao je naslage soli u prizemlju debele 2 do 3 centimetra. Kemijska analiza vršena u prošlom stoljeću pokazala je da se radi o morskoj soli. Još jedan prilog teoriji da je piramida u dalekoj prošlosti izgrađena, a zatim se uslijed podizanja razine mora nalazila u dubokoj vodi, sve do povlačenja mora i nastanka pustinje.

Stranice piramide su u gotovo savršenoj liniji sa stranama svijeta (odstupanje od 0.01%) dok je Velika piramida istodobno i sunčev kalendar. Dok je sjena na sjevernoj strani, sunčeva svjetlost se odbija na južnoj strani, precizno označavajući godišnje dane solsticija i ekvinocija. Osnovne dimenzije Piramide u sebi sadrže mjere Zemljine veličine i oblika. Piramida je u pravilnom omjeru s hemisferom; zemljopisna širina (30 stupnjeva na sjever) i dužina (31 stupanj na istok) posebna su točka Planete, jer upravo na tom mjestu svojom dužinom i širinom dodiruju najviše tla, a najmanje mora.

Graditelji Piramide znali su geometrijske proporcije Pi (3,1415…), Fi (1,618) i "Pitagorin poučak", tisuće godina prije samog Pitagore, "oca geometrije". Graditelji piramida pokazali su da su bili svjesni Zemljinog sferičnog oblika (uključivo malo odstupanje od savršenog kruga). Osnove piramide nekoliko su centimetara duže od 230 metara čime su pokrili spljoštenost Zemlje na polovima.

Zvjezdana vrata

Tvrdnje da su "tuneli" na stranama piramida u biti ventilacijski otvori padaju u vodu jer su minijaturni roboti koji su prošli tim uskim 65 metara dugim prolazima do "Kraljeve komore" potvrdili da otvori gledaju direktno u zviježđa Zeta Orionis i Alfa Drakonis, dok iz "Kraljičine komore" gledaju prema Siriusu i Orionu što se smatra putokazom Atlantiđana prema matičnim planetima posjetilaca koji su ostavili trag u razvoju njihove civilizacije.

Usporedna simulacija "egipatskog" neba tada i konstelacije Oriona pokazuje apsolutnu točnost rasporeda piramida u Gizi i tri glavne planete u zviježđu Oriona, ali postavlja se i pitanje što je s ostalim zvijezdama odnosno građevinama koje nisu otkrivene, a nalaze se na zvjezdanoj karti, kao što je usporedno prikazano na sljedećim slikama.

Putokaz do zvijezda

Postojeće teorije govore kako je profil Sfinge u biti prikaz zviježđa Lava, ali opet one ne objašnjavaju uvjerljivo zašto su njeni arhitekti odabrali ovo zviježđe kao predložak. Wayne Herschel iznio je potpuno novu teoriju u svojoj knjizi "Skriveni zapisi" gdje je naumio dokazati kako je Sfinga ključ otkrivanja tajne iza zvjezdane karte 50 piramida. Kada je 1995. Robert Bauval iznio stav kako su tri piramide u Gizi u stvari tri zvijezde Orionovog "pojasa", naišao je na žestok otpor znanstvene zajednice kako zbog nemogućnosti da inkorporira sve postojeće piramide u tu teoriju, a pogotovo Sfingu, tako i uopće zbog heretičnosti takve teorije.

Godine 2003. Herschel je predstavio otkriće prema kojem Sfinga presijeca tri glavne piramide pod kutem identičnim onom pod kojim najsjajnija zvijezda zviježđa Lava stoji prema tri zvijezde Orionovog pojasa.

Tajna Sfinge ne leži samo u činjenici da ona u kombinaciji s piramidama reproducira zviježđa, već pruža mogućnost otkrivanja tajne samih piramida. Ona pokazuje promatraču gdje da traži rješenje zvjezdane karte navodeći ga u smjeru Oriona kao neke vrste checkpointa do konačne zvijezde. Herschelova ideja da cijelo polje piramida u Donjem Egiptu predstavlja zvijezde inspirirana je jednim od najstarijih poznatih proročanstava. Hermes Trismegistus tvrdio je: "Egipat je slika nebesa… ovdje obitava cijeli svemir."

Herschel je nakon toga pokušao naći dokaz za tu tvrdnju i preklopio je zvjezdanu kartu s mapom piramida i rezultat je bio zapanjujući. Sve najsjajnije zvijezde tada poznatih zviježđa imale su svoju "presliku" na tlu. Svejedno, ostalo je nekoliko piramida koje su nedostajale. U Gizi su primjerice nađene četiri potencijalne još neotkrivene piramide koje bi nadopunile Gizinu interpretaciju Oriona. Inače, te potencijalne piramide označene su na donjoj slici i one su postojeće vidljive ruševine ili pijeskom prekrivene piramide budući da te "pješčane dine" imaju izgled piramida.

Osim zrcalne slike na tlu kompleks je bio podijeljen na dva odvojena rasporeda s različitim omjerima s obje strane Abusira odnosno nekropole na kojoj je dominantan Sunčani hram.

Izgleda da je obelisk Sunčanog hrama namjerno smješten u središnju točku polja piramida. Znači li to da je važniji od ostalih spomenika i da je on taj veliki X koji se traži? Astronomi su potvrdili da je obelisk jedini spomenik na cijelom području koji može imitirati Suncu sličnu zvijezdu koja je relativno blizu. Ovaj nebeski suodnos desio se pred otprilike 17250 godina i možda ova karta na Zemlji služi svrsi dokumentiranja zore Čovječanstva. Sve ostale piramide podudaraju se sa zvijezdama koje nisu slične našem Suncu.

Na prethodnoj strani prikazana je samo polovica zvjezdane karte, a Herschel je uvjeren da je razlog gradnje zvjezdane karte piramida ukazivanje na "zvijezdu bogova" i prezentira radikalnu teoriju o ljudskom porijeklu.

Prosvjetljenje "kozmičkom" energijom piramida

Godina je 1798. Napoleon osvaja Egipat i hita u Veliku piramidu sa svojom pratnjom. Dolazi do "Kraljeve komore", traži od svojih pratilaca da ga ostave samog i provodi noć ležeći u granitnom sarkofagu. Ujutro, vidno blijed i uzbuđen, napušta piramidu. Na upit svojih generala o doživljenom iskustvu, odgovara: "I da vam kažem, ne biste mi nikada povjerovali." Dvadesetak godina kasnije, protjeran na Svetoj Heleni, na isti upit ponovo ne odgovara. Svoju tajnu je odnio sa sobom u grob.

Jedini komad "namještaja" u "Kraljevoj komori" jest granitni ležaj. Dimenzije su mu veće od otvora tako da ovaj granitni blok nije napuštao piramidu od doba građenja. Dimenzije prostorije odgovaraju matematičkoj proporciji Fi (10,46 m x 5,23 m x 5,81 m), a izgrađena je od granita. Granitni ležaj dugačak je 2,25 m i metar širok. Egiptolozi pogrješno tvrde da je ovo zadnje počivalište faraona Keopsa, pri čemu nemaju nijedan dokaz za ovu tvrdnju. Niti mumije, niti kovčega, niti hijeroglifa, niti kraljevskih oznaka…

Položaj kovčega i same "Kraljeve komore" pažljivo je odabran. Tu bi se koncentrirala energija Piramide i posebno bi se pojačavala prilikom različitih Zemljinih konstelacija sa Suncem, Mjesecom, planetarnim i zvjezdanim objektima. To bi posebno stimuliralo buđenje spiritualne svijesti. Tako barem tvrdi legenda…

Piramide, kao i cijela egipatska civilizacija, ostaju jedna od najvećih tajni i vrlo plodna tema za razvijanje raznih (ne)vjerojatnih teorija, mada su drevni Egipćani narod o čijoj kulturi najviše znamo zbog njihove potrebe da zapisuju sve i svašta. U službenim izvorima i udžbenicima sigurno će još dugo ostati nepromijenjene tvrdnje kako su piramide grobnice i pokazatelji moći i ništa nadnaravnije od toga dok floskula "ostaje da se vidi" izvrsno pristaje u evaluaciju istinitosti i utemeljenosti teorija o povezanosti s Atlantidom, o božanskom, zvjezdanom podrijetlu ljudske vrste i stanovnicima nekih drugih nebeskih tijela koje sam naveo.