Autor: Hrvoje Beljan

Kad će dovraga ta sljedeća knjiga doći? To je pitanje koje muči svakog fana koji je završio sa čitanjem postojećih knjiga Vorkosigan sage, kako i u svijetu tako i kod nas. S 50.000 tiskanih primjeraka u Hrvatskoj može se reći da je ovo najprodavaniji serijal trenutačno kod nas, a kad se ode na web-stranicu Forum.hr i pogleda topik Vorkosigan, vidi se da se knjige čitaju po cijeloj Hrvatskoj, od Dubrovnika pa do Varaždina, a većina ljudi čita cijeli serijal i po nekoliko puta. S obzirom da se sastoji od 15 knjiga, a ukupni broj stranica prelazi broj od 4000, čovjek se mora zapitati otkud ljudima volje za čitanjem znanstvene fantastike, a pogotovo kod nas gdje se ZF u većini glava još uvijek smatra “dječjom literaturom”. Što to točno ljude tjera da završe s čitanjem svih 15 knjiga ove sage?
Pa za početak počnimo s radnjom, premda se radnja događa u budućnosti oko 3000. godine. L.M.Bujold je stvorila svijet ne toliko drugačiji od danas nama poznatog. Ljudi su kao ljudi ostali isti, znači nisu prosvijetljeni ili fizički neprepoznatljivi, još uvijek su u većini slučajeva isti. Svi problemi čovječanstva su također još uvijek tu: rat, bolest, zločin, ksenofobija, siromaštvo. Napredna tehnologija je sveprisutna, ali ipak dijelom ograničena. Tako se ljudi neće teleportirati na planet, već će se spustiti šatlom, neće nositi svjetlosne mačeve, već će posegnuti za najobičnijim metalnim, te sigurno neće komunicirati preko univezalnog prevoditelja s izvanzemaljskom rasom XYZ, jer ih u ovom serijalu nema. Tako je, u ovoj knjizi nema drugog intelignetnog života pored našeg, i premda se čini da svaka ZF treba imati nekakve "elijene" kao neprijatelje, ovaj ih serijal nema, i možda se baš zbog toga pomalo ističe od ostalih "settinga".

Premda se pojavljuje u par knjiga, za glavnog lika serijala se uzima Miles Vorkosigan, čovjek koji usprkos svojim tjelesnim manama izrasta u vojnog genija i osnivača Slobodnih Dendarijskih Plaćenika. Kroz knjige pratimo njegov život i uspon u vojsci od 17. godine koliko ima u Pripravniku, do 32. godine koliko ima na kraju Diplomatskog Imuniteta. I premda slovi kao vojni genije, na Barrayaru, planetu sa dugom vojničkom tradicijom, njegove akcije su uglavnom nepoznate jer svo vrijeme radi za Carsku Sigurnost pod patronatom svog šefa Simona Illyana, i većina njegovih misija su strogo povjerljive pa široka populacija još uvijek misli o njemu kao razmaženom aristokratu. Njegove avanture vode ga na mnogo različitih planeta; od tehnološki naprednih planeta poput Kolonije Bete, Eskobara i Komarra, preko feudalno uređenih planeta poput rodnog Barrayara i Eta Cete, krijumčarskog planeta Jacksonovog skloništa, pa na kraju i do našeg planeta. I premda ima patuljast rast i grbav izgled, čini se da mu je spisateljica ipak dala jednu vrstu "James T. Kirk sindroma" jer gdje god dođe uvijek ugrabi curu. Ako bi se tražio sličan lik, rekao bih da najviše liči liku Tyriona iz Pjesma Vatre i Leda G.R.R. Martina, i po karakteru i po izgledu.
Milesov rodni planet Barayar je planet sličan Zemlji, bar što se tiče klime i vegetacije. Međutim, društveno uređenje počiva na feudalnom odnosu, planetom dominira kasta Vorova, na čelu sa carem i 60 grofova koji međusobno vladaju svaki svojom pokrajinom. Feudalni sustav se razvio iz doba koje se naziva "Vrijeme izolacije", kad se crvotočina koja povezuje Barrayar sa ostatkom Nexusa (poznatog svemira) urušila, te ostavila prvotne kolonizatore bez veze sa "vanjskim svijetom". To razdoblje je trajalo 200 godina i udarilo je temelje Barrayarskog društva. Kao prvo razvila se carska vlada iz potrebe za snažnom centralizacijom planeta i alokacijom resursa koji su bili ograničeni na početku kolonizacije, dok su se ubirači poreza sa vremenom razvili u moćne grofove. No i 100 godina nakon prestanka "Vremena Izolacije" car još uvijek vlada Barrayarom, te naknadno osvojenim planetima. Druga stvar je mržnja prema mutantima koji su se pojavili zbog ograničenog genetičkog bazena originalnih kolonista , ali i zbog radijacije uslijed Cetagandanskog bombardiranja planeta nukleranim oružjem, koje su utjecale na to da se i na najmanju pojavu mutacije dijete ubije. To je najbolje opisano u noveli Planine korote koje se nalaze u zbirci Granice vječnosti, gdje glavni protagonist Miles Vorkosigan, i sam po definiciji mutant, dolazi u zaostali dio planete da bi razriješio ubojstvo djeteta kojeg su ubili zbog neznatne mutacije. Treća stvar je pitanje transporta, gdje se sa završetkom izolacije, prijevoz odmah prebacio sa konja na zračni i svemirski transport.

Tijekom izolacije ratovi su bili česti, Vorovi su se međusobno borili sve dok Car Dorca Pravedni nije ujedinio planet pod svojom vlašću. Stoljeća ratovanja su dovela do toga da je Barrayarsko društvo postalo militarističko. 20 godina nakon prestanka izolacije Barrayar je napala Cetaganda, moćno svemirsko carstvo koje je kroz većinu serijala prikazan kao glavni negativac. Nakon još 20 godina okupacije, što je Barrayar skupo platio s 5 miljuna izgubljenih života, Cetagandanci su protjerani, a Vorovi su se zakleli da se tako nešto nikad više neće ponoviti, te su nakon 30 godina oporavka, te ubrzanog vojnog i tehnološkog napretka, napali Komarr, planet koji je kontrolirao jedinu crvotočinu koja vodi do Barrayarskog sustava i koji je dopustio Cetagandancima da naprave invaziju. Barrayarsku flotu vodi Admiral Aral Vorkosigan, Milesov otac, koji u kratkom roku i bez velikih žrtava osvaja Komarr, planet čija se površina još uvijek terraformira, a stanovnici žive u velikim gradovima pod kupolama što je uvelike olakšalo osvajanje.
Međutim, tu priča tek počinje, jer roman Krhotine časti, druga knjiga u serijalu, se događa tek par godina iza osvajanja Komarra i bavi se time kako su se upoznali Milesovi roditelji, Aral Vorkosigan od Barrayara i Cordelia Naismith od Kolonije Beta, na novo otkrivenom planetu Sergyaru. S vremenom se otkrije da je planet tek usputna postaja Barrayarskoj invazijskoj floti koja pokušava pripojit napredni planet Eskobar, no na kraju se otkrije da je cijeli rat smišljen s jednim potpuno drugim ciljem.
Prvu knjigu Slobodan Pad sam namjerno preskočio jer se događa oko 200 godina prije sljedeće, i ne uključuje ni Milesa ni ikog iz njegove obitelji. Radnja se bavi stvaranjem Kvadara, genetički modificiranih ljudi koji su napravljeni sa dva para ruku umjesto para ruku i nogu, za lakše snalaženje u beztežinskom stanju.
Treća knjiga Barrayar nas prva detaljno upoznaje sa samim planetom i njegovim društvom. Događa se nedugo nakon Krhotina Časti, Aral i Cordelia su vjenčani, i sama Cordelia je trudna s Milesom. U međuvremenu Car Ezar Vorbarra je umro, a njegov nasljednik Gregor još je maloljetan, te Aral postaje regent. Nedugo zatim na njega je izvršen neuspjeli pokušaj atentata otrovnim plinom, no međutim Cordelia je pogođena, te je plin oštetio Milesa dok je još bio u majčinoj utrobi. Nakraju se uspostavi da je atenatat izvršen od strane Grofa Vidala Vordariana, koji ubrzo izvrši državni udar, te preuzme titulu regenta i vlast nad većinom planete. Lojalisti ipak uspiju spasiti mladog cara, te bježe s njim pred poslanim odredima smrti. Naposljetku se ipak uspostavi mir na Barrayaru, a sam Miles se rađa, ali sa krhkim kostima i mnogim drugim zdrastvenim problemima.
Pripravnik za ratnika se dešava 17 godina kasnije, kad se Miles pokušava upisati u Vojnu akademiju, ali zbog svoje tjelesne zaostalosti u tome ne uspijeva. Za vrijeme posjeta Beta Koloniji, u kratkom roku uspijeva nabaviti svemirski brod, pilota i krijumčarsku misiju s kojima kreće u svoju prvu avanturu. Predstavljajući se kao Admiral Naismith, alter-ego koji će ga služiti još dugo vremena, uspijeva s nenaoružanim brodom osvojiti vojnu flotu uz pomoć sreće i improvizacije. Uspije oformiti jednu od najjačih plaćeničkih flota "Slobodne Dendarijske Plaćenike", ali je ubrzo okrivljen za izdaju protiv Cara, te se hitno mora vratit na Barrayar i braniti svoje akcije pred Vijećem grofova.
Nakraju Pripravnika, Miles je konačno primljen u Vojnu Akademiju, te u Vorskoj Igri prvi zadatak mu je zamijeniti časnika na polarnoj stanici na Kyril otoku. No ubrzo biva ponovo optužen za izdaju, te uhićen. Da bi se brzo sklonio s očiju javnosti, poslan je na tajnu misiju u Hegensku Os, gdje nađe jednog neobičnog bjegunca i biva proganjan od strane plaćenika, njegovog bivšeg nadređenog sa Kyril otoka i sveprisutnih Cetagandanaca.
Cetaganda nas vodi u samu prijestolnicu Cetagandanskog carstva, Eta Cetu, gdje se Miles nalazi sa svojim rođakom Ivanom povodom smrti Carice. Ubrzo, kao i uvijek, upada u nevolje, ali tijekom knjige upoznaje jako moćne Cetagandance koji mu uspiju pomoći, a i on sam svojim akcijama spriječi uništenje moćnog Cetagandskog carstva.
Ethan od Athosa je druga knjiga u kome se ne pojavljuje nitko iz Kuće Vorkosigan. Radnja se dešava na svemirskoj stanici Kline, gdje Miles pošalje Elli Quinn od Dendarijskih plaćenika na tajnu misiju protiv Cetagandanaca i gdje ona upozna dr. Ethana Urquharta koji se nalazi u potrazi za izgubljenom isporukom genetičkog materijala, koji je potreban da njegov planet preživi.
Braća po oružju nas prvi put upoznaje sa Zemljom, gdje se Milesova vojna flota nalazi na popravku; samim odlaskom na površinu Miles će navući bijes Komarrskih terorista koji ga pokušavaju ubiti uz pomoć njegova klona. Naposljetku ipak uspije preživjeti uz pomoć Kapetana Duv Galenia, Komarrana koji služi u Barrayarskoj vojsci, te osloboditi svog klona, ali i brata po Betanskim zakonima.
Granice vječnosti su zbirka novela, prva je već spomenuta Planine korote, u sljedećoj Labirint Miles pokušava prokrijumčariti znanstvenika sa Jacksonovog skloništa, a u zadnjoj Granicama vječnosti bavi se oslobađanjem znastvenika iz Cetagandanskog logora na Dagooli IV. Ove novele su nekronološki postavljene, napisane su tako da se Miles iz kreveta prisjeća svojih ranijih misija. Planine korote se događaju poslije Pripravnika, dok Labirint i Granice vječnosti prije romana Braća po oružju. U međuvremenu su Milesove krhke kosti zamijenjene sintetičkim.
U Plesu zrcala, Mark, Milesov klon uspije prevariti Dendarijske plaćnike te sa njima kreće na Jacksonovo sklonište da oslobodi zarobljene klonove. Kad Miles to dozna, pokušava spasiti svoje trupe, ali tijekom akcije spašavanja dobije igličnu granatu u prsa. Dok Marka vraćaju na Barrayar, Miles je oživljen na Jacksonovu skloništu od jednog od vladajućih Baruna, ali on ne zna je li to Miles, Mark ili Admiral Naisimith. Na kraju posljedice oživljavanja će imati teške zdravstvene posljedice za Milesa koje će ga držati i do zadnje knjige. Zatim se Mark vraća na Jacksonovo sklonište, ali biva ubrzo uhvaćen i podvrgnut teškom mučenju. Naposljetku ipak braća uspiju pobjeći i tijekom bijega napravit kaos na planetu.
Pamćenje prikazuje Milesa već slabog od prijašnjih avantura, ali i kako pati od epileptičkih napada uslijed posljedica oživljavanja iz prethodne knjige. Kad slučajno ozlijedi Barrayarskog kurira i pokuša to sakriti od svog nadređenog, šefa Carske Sigurnosti Simona Illyana, biva otkriven i natjeran na ostavku. Ali kad Illyan naglo počne gubit pamćenje, Car Gregor Vorbarra Milesa učini privremenim Carskim Revizorom da razriješi misteriju naglog oboljenja.
U Komarru, Miles je punopravni Carski revizor i poslan je na pokorenu planetu da razriješi slučaj nereće na soletti, umjetnom suncu koje služi za terraformiranje planeta. Na kraju će otkriti da je nesreća samo početak jednog punog većeg plana.
Građanska dužnost vodi nas na Barrayar, točnije u glavni grad Vorbarr Sultanu gdje je u pripremi vjenčanje Cara Gregora Vorbarre i Laise Toscane, kćeri od jednog Komarrskog oligarha. No u pozadini vjenčanja, grad je u političkom previranju jer su dva grofovska mjesta slobodna i ima previše pretendenata na te pozicije. Također, Miles će nastaviti s udvaranjem Ekaterini Vorsoisson koju je upoznao tijekom prošle knjige na Komarru. Miles će opet svojim trikovima uspjeti nadvladati svoje protivnike, a i steći par novih moćnih saveznika.
Zimoslavni darovi su pogled na vjenčanje Milesa i Ekaterine iz perspektive njegova oružnika Roica. Vjenčanje na kojem se skupljaju većina Milesovih suboraca i prijatelja iz prošlih avantura, i, dok većina slavi Milesove zaruke, oružnik Roic i narednica Taura iz Dendarijskih plaćenika pokušavaju razriješiti jednu misteriju koja bih mogla Milesa i Ekaterinu skupo koštati.
Diplomatski imunitet, zadnja knjiga u serijalu, nas vodi tamo gdje je prva završila 240 godina ranije, na svemirsku stanicu Kvadara, gdje Miles i Ekaterina provode svoj medeni mjesec, dok njihova djeca sazrijevaju na Barrayaru u izvamaterničnim replikatorima. Miles dobiva novi zadatak da spriječi još jedan rat između Barrayara i Cetagande, nakon što jedan Cetgandanac ukrade pošiljku biološkog oružja i za to okrivi Barrayarce. Miles mora iskoristiti svoje diplomatske sposobnosti da razriješi cijelu situaciju što prije i stigne na Barrayar na vrijeme da prisustuje rođenju svoje djece.
Za kraj moram napomenuti da su ipak sporedni likovi ti koji se najviše svide ljudima, poput Milesova rođaka Ivana Vorpatrila koji se pojavljuje u većini knjiga i koji čini nekakvu vrstu duhovitog partnera ozbiljnom Milesu ili pak Elli Quinn koja je ženska verzija Milesa, s inteligencijom ravno njegovom, ali još i s privlačnim izgledom. I u zadnje dvije, tri knjige se pojavljuju neki novi likovi koje ćemo, nadam se, vidjeti u novim knjigama. Što me dovodi do pitanja s početka, kad će izaći sljedeća knjiga, na netu ima dosta teorija i o vremenu izlaska, a i o vremenu radnje. Da li će Miles još biti glavni lik, ili će radnja preći na njegovu djecu. Što god bude odabrano, vjerujem da će Lous McMaster Bujold napravit još jednu vrhunsku knjigu koju ćemo sa guštom pročitati, i onda opet željno iščekivati sljedeću.