Essekon 2007. report

Essekon 2007. iliti 3.zmaj na dalekim ravnicama

Autor: Igor Rendić

Likovi: Sandman (autor izvještaja), Presidente, Vor, Nelchee, Šlopar, Nebel, Hejt, Sunny, Eär, Kalde, Mirko Policajac, Ire Sferašica, Ygg(drasil), Beastmaster

Četvrtak, 1.11.2007…5:35 AM…Okupljamo se na riječkom kolodvoru (dok sam išao prema kolodvoru pored mene prolaze ekipice koje se upravo vraćaju doma s Halloween izlaska, naravno svi u zombie modu s promilima u očima…a ja s torbom na leđima i wide awake… presidente kupuje karte (i tijekom sljedećih 48 sati opsesira i paranoizira oko prekida putovanja u Pleternici i mogućem izbacivanju Udruge iz vlaka jer je žena na šalteru garant neš zajebala) pa se uvaljujemo u kupee i kreće vlak…Gorski kotar standardno siv /crn / tamnosmeđ…

Vor i ja chitchatamo, Nelchee spava i ukomponirava naše razgovore u svoje snove… Oko 10 i neš smo u Zagrebu i tjeramo Šlopara da nas vodi do svog stana (naravno, on cijelo vrijeme misli da produžujemo direkt u Osijek pa spreman čeka na kolodvoru da se ukrca u vagon iz kojeg mi upravo izlazimo), iz kojega čim smo ušli odlazi njegova cimerica (makes you wonder)… Prvo vožnja gradom u potrazi za Algoritmom koji radi (i slalom autom na parkingu King’s Crossa), i to neuspješna, pa onda odlazak na ručak… Nebel pronalazi pizzeriju za koju se ispostavi da je jebenica… platismo masno, ali se i najedosmo carski (ili bar to tako mislimo u tom trenutku), a onda browsanje po slikama na Šloparovom kompu dok ne dođe vrijeme da se krene (a par minuta prije toga budimo Nebela jednom prijateljskom hrpicom (video dokumentirano!)… Hejt i Sunny nas čekaju na kolodvoru pa se uvaljujemo u vlak. Nakon još jednog presjedanja dolazimo do Pleternice (mračno, maglovito i hladno) i Hejt nas vodi doma gdje nas dočekaju kao da smo stari obiteljski prijatelji, a ne šest tipova i jedna cura koje prvi put u životu vide… em nam daju rakije, em nas hrane… kulen, sir, juha, sarma i pire (pojasevi se opuštaju na prvu rupu, odsad poznatu pod kodnim imenom “pleternica setting”)… u jednom trenutku Vor me pita: „Jel ima još šta poslije sarmi, mene je strah?“ i onda, valjda iz čiste zlobe, najbolji kolači u istočnoj Hrvatskoj (a sve homemade)…

E TO je bilo carsko prežderavanje… onda nam pokažu sobe u kojima spavamo (zgrada odvojena od glavne kuće), sve fino grijano, jedan krevet i dosta mjesta na podu… Šlopar inzistira da se rola tko spava na krevetu, ali umjesto rolanja igraju Carcassone (btw, Hejt prvi put u životu vidi tu igru i rasturi ostale kao beba zvečku). Konačan rezultat: Šlopar, Vor i Nelchee na krevetu, ostatak ekipe na podu… zaspimo konačno oko 3 i neš… ja budan već u 8, ostatak ekipe se diže oko 11, taman na vrijeme za doručak od gibanice i odmah potom ručak od čobanca… vrijeme je da se krene dalje, iako se vode ozbiljni razgovori da se, umjesto odlaska na Essekon, organizira proba za PleterKON sljedeće godine. Prejedeni od predobre hrane ipak se nekako odgegasmo do kolodvora i – eto nas na putu za Osijek… btw, u vlakovima Eär, Nelchee i vaš skromni kroničar rade na pitanjima za najslabiju kariku (nije da se hvalim, ali da sam natjecateljima zakajlao s pitanjima, jeeesam)… sve u svemu, za prvih 24+ hrs kiiiiiick asssssssss provod, a konu ni prišli na 10 km.

Petak, 2.11. 2007… Nekoliko desetaka pitanja za kariku kasnije, vlak napokon stiže u Osijek. Dok čekamo da nas Kalde pokupi, primjećujemo da se u Slavoniji koristi vrlo zanimljiv spelling (Slavonski In… mind you, kasnije smo shvatili da na ostalim mjestima piše Slavonski Inn, što me navodi da se zapitam: „ŠTO se desilo s drugim n?“). Prvi dojam o Osijeku dok nas voze prema konvenciji? Jedna riječ: RAVNO.

Zgrada u kojoj se održava konvencija na prvi pogled ostavlja dojam koji je jedan od samih oragnizatora konvencije najbolje iskazao sljedećim izrazom: crackhouse. Naravno, 3. zmaj održava tradiciju: među prvima na konu, među posljednjima s kona (trekkiji nam ovoga puta oduzeše mjesto posljednje udruge koja napušta kon)… ostavljamo stvari u safe roomu i upoznajemo se s ekipom i prostorom… Prvu večer ne držimo ništa od programa, a nemamo ni štanda pa Eär, Nelchee i ja koristimo tu, do sada jedinstvenu, priliku i zaposjedamo game room. Jedan od ljubaznih domaćina se ponudi da nas nauči igrati Citadels… deset minuta kasnije i navučeni smo (odmah počinju i planovi da se kupi igra, ili na naš račun ili, ako nagovorimo presidentea, da udruga časti)… nakon Citadels idu još Carcassone: Hunters and gatherers, Carcassone vulgaris, Princes of Florence (zahvala Izitpajnu što je Nelchee i mene naučio kako se igra… ista stvar vrijedi i za Puerto Rico, mada me se ta igra nije toliko dojmila). Nepotrebno je naglašavati da se tijekom cijele konvencije nismo baš previše micali iz game rooma, jel? Opći dojam prve večeri:u sobama toplo, u hodnicima hlaaaaadnooo… konvencija pati od nedostatka programa, ali druženje s ekipom i game room s jako solidnim izborom igara nadoknađuju… Samo, 9 sati tamburica je previše… presidente odlučuje minglati s domaćima i deset minuta kasnije pada kao prva žrtva slavonske rakije (doduše ne u potpunosti, a nije da se nas nekoliko nije kladilo kada će se srušiti… madafaka je ostao na nogama… u neko doba noći/jutra iz kantine dopiru krikovi “Udruga časti!”… dvije sekunde kasnije prepoznajemo glas kao presidenteov, što je dovoljno da Nebel doživi mini aneurizmu s izravnom posljedicom – letećom pivom (srećom, šteta po kasu udruge je bila minimalna, kako se na kraju ispostavilo).

Nekoliko sati kasnije only the strongest remain, što će reći nekoliko nas iz udruge. Šank biva ostavljen na milost i nemilost Šloparu (koji genijalac se toga sjetio ne znam, ali može zahvalit nebesima što je dobro prošao) koji kasnije tjera Vora, Eära i mene da plešemo s njime two-step (ne pitajte) jer je on uvjeren kako ne zna voditi. Poslije mu Nelchee demonstrira da je u krivu. Napokon se odlučimo da je vrijeme za spavanje…btw, respekt Kaldeu što nam je provajdao sobu s grijanjem za spavanje…ekipa se već rasporedila na krevete i kauče (trekkiji nam okupirali dva, bastardz), a mi ostali na madrace koje smo Eär i ja “posudili” iz prostorije na prvom katu… zaključak nakon prve prospavane “noći”: neki iz udruge mightily hrču.

Sljedeći dan buđenje u pristojnih 11:30… Kalde (šeeeef!) nas vodi do Algoritma (puuno manji izbor od hero’s feasta koji nudi zagrebački, ali našlo se ponešto za sve) i Land of Magica, a onda Nebel, Nelchee i ja još malo browsamo gradskim trgom i Konzumom. Kalde nas želi voditi do osječkog studentskog restorana, ali stižemo prekasno i poljubimo vrata (figurativno, jel). Povratak na kon i ajde pogodite šta onda radimo? Carcassone strikes again. Kratki odmor u spavaonici koji se pretvara u raspravu o Star trek vs. Star wars i općim nelogičnostima u SF serijama (manje-više epska borba TDA vs. 3.zmaj… Šlopar je doduše bio jedina prava žrtva)… nešto kasnije počinju pripreme za održavanje predavanja i Najslabije karike… publika na predavanjima malobrojna, ali kvalitetna (zanimljiv razgovor o sličnostima među elementima mitologija nakon mog predavanja o irskoj mitologiji), okrugli stol o suradnji među udrugama se pretvara u vrrrrlo interesatnu razmjenu iskustava i ideja, plus što napokon povezujem imena s likovima i nickovima. Nelchee mi uvaljuje fascikl s pitanjima i daje u zadatak da smislim još dvadesetak pitanja za kariku, ali inspiracija me nažalost napušta u tom trenutku. Karika premještena u ponoćni termin…

Dovoljno vremena da naučimo igrati Princes of Florence i da Nelchee smisli još par pitanja, a onda napokon karika (nakon dvadest minuta traženja dobrovoljaca za sudjelovanje…najveći je bio problem odvojiti Mirka Policajca i Iru Sferašicu od Citadelsa, ali Nelchee uspjeva i kviz počinje). Moram reći da mi je ovaj bio bolji od rikonskog, kvalitetniji natjecatelji, a i bilo je tako predivnih trenutaka (Mirkove face kada su ga zapale Zlatokosa i Matovilka su bile neprocjenjive). Nakon karike maraton kvizova (OOTS kviz: Šlopar nas sve ownao, rispekt najvećem OOTS fanu u Udruzi) , DnD kviz je bio za ubermančkine (pobijedio Eär, Ygg pozicija ti je ugrožena), Marvel kviz je bio za mega frikove, Mitologije su imale zajebana pitanja, u Guess the Game uvjerljivo Vor skupio najviše pogođenih, Tko je rekao? (SW citati; na veliko presidenteovo razočaranje, Beastmaster zakazao), WH40k ownao tip iz lokalne ekipe (i odmah ispravio netočne “točne” odgovore). Neki su nastavili piti, a neki gejmat (ajde pogodite koji su koji), nakon toga se ide u posjet Peri Trovaču (the gaming crew se zakačio na Puerto Rico pa naručujemo da nam donesu i veeelika zahvala Voru što je uzeo narudžbe) koji završi općim oduševljenjem članova Udruge i planovima da se Peru dofura na Rikon. U 7 i nešto vaš skromni kroničar odlučuje da nema više snage za upravljanje crncima robovima (pričam o igri Puerto Rico, da me ne bi krivo shvatili) i odlazi u spavaonicu. Par sati kasnije probude me čudovišni trio Vor, Šlopar i Chaky the Trekkie njihova sonata za hrkanje i jutarnju galvobolju… kad se napokon Udruga kolektivno dovede k svijesti, spremamo se i odlazimo na vlak (u zadnji tren, might i add) i opet pohvala Kaldeu što je stalno mislio na nas i vozio nas svakamo i provajdao nam opremu i prostorije i općenito se trudio biti the bestest domaćin…

Putovanje vlakom traje duuuuuuuuugggooooooooo… i odlična prilika za Nelcheein Scrabble (ostala ekipa igrala Carcassone, kako mi s tom igrom pretjerujemo), sudjelovali Nelchee, Nebel, Beastmaster i vaš skromni kroničar… end result: 5 uzastopnih pobjeda za Nelchee (prešlo joj već u naviku to tijekom zadnja tri dana)… istovremeno dok igramo, Nelchee crta, Nebel čita Revenge of the Sith, a ja Neverwhere, što je predivna prednost turn-based igara s neograničenim trajanjem turna

Napokon Rijeka i razilaženje ekipe pred kolodvorom (kao u Seinfeldu kada se cijeli dan voze vlakom), dolazak doma i spavanje od 13 sati…

Konačni dojam: Essekon kao konvencija slab, ali ne krivnjom organizatora – mora se Kaldeu i dečkima odati počast na trudu i ustrajnosti. E da, i Citadels rulaju!!!