Talynove kronike 2. dio

Talynove kronike- 2. dio

Autor: Igor Rendić

U prošlom nastavku naši neustrašivi junaci (klerik Paul, izvršitelj volje Božje na ovom planetu, AKA “Hammer of God”, psychic warrior Gabriel, patuljački druid Naer i vaš samozatajni i skromni kroničar poluvilenjački scout Talyn); napokon napuštaju Alderan, ali ne zauvijek jer će se jednoga dana vratiti.. .and vengeance shall be theirs. Doduše, prvo trebaju proći neprimijećeni kroz šumu na samoj granici Alderana, šumu koja je formijanski teritorij…

Episode Four

U kojoj naši junaci upadaju iz borbe u borbu…

Kada vidite mrava ne čini vam se kao nešto preopako, zar ne? Mislim, onako malen, crven ili crn, mnogo nogica, trčkara uokolo, skuplja grančice, travke i mrvice kruha pa ih nosi natrag u mravinjak. Nije baš nešto što vas previše impresionira, zar ne?

Sve dok se ne nađete usred šume licem u ticala s mravom (formianom, jel) malo manjim od konja čija je jedina namjera da od vas i vašeg partya napravi desert za Maticu. Ajde, imate sreće pa zabijete tog jednog warriora manje-više ekspeditivno…i zatim, manje-više, jurišate prema rubu šume koliko god vas noge nose.

Naravno, ne možete ući u nečiji teritorij, ubiti nekoga i očekivati da prođete lišo, tako da, kada vas dva dana kasnije zaskoči cijeli squad od devet formijanskih ratnika, niste previše šokirani.
Doduše, kada se ispostavi da svaki od njih ima tri napada po rundi, svaki nanosi opaki damage, a bome nakon što vas opizdi žalcem morate još i fortitude save rolati I, ako vas kockica posere, gubite privremeno na strengthu, malo se zapitate “Koji vrag je meni ovo trebalo?”

Ali, nakon dugotrajne borbe uspijete zajedničkim snagama eksterminirati neprijatelje bez vlastitih gubitaka…borba, naravno, nije bez trenutaka napetosti, od kojih se najviše izdvaja onaj kada samozatajni scout Talyn pobere one damage too many i privremeno padne u komu, dok se formian nadvija nad njega i čini se da ga ima najbolju namjeru iskoristiti kao snack…srećom pa se formian predomisli i Talynov brother in arms, druid Naer, na vrijeme stigne do njega i spasi ga, dok brat Paul i brat Gabriel od ostatka formijanskog squada rade paštetu.

No, preživite formiane i njihovu šumu (brat Paul uzme uzorak nekakvog kristala koji isti iskopavaju u obližnjem rudniku, a druid Naer izgubi svoga vuka u borbi, RIP Wolfie) i napokon izađete iz šume na nepreglednu ravnicu.

Nakon dana jahanja naiđete na grad na obali i naravno da u partyu dođe do konsenzusa da scout ode pogledati kakav je to grad jer mu je to, navodno, posao. Scout posudi Gabrielova warhorsea i odjaše do grada i NARAVNO da ispadne da to nije klasična luka, već frickin gusarsko leglo i NARAVNO da vaš skromni kroničar nije ni deset sekundi u gradu kada se pojavi nekolicina pijanih gusara i odluče uzeti njegova konja.

Poluvilenjaci imaju izreku primjenjivu na ovakve situacije: Not. Gonna. Happen.

Talyn radi taktički uzmak i odvlači neprijatelje s poznatog teritorija natrag prema svom partyu (to jest, okrene se i natjera konja da galopira kao blesav)
I NARAVNO da, umjesto da ih krene zabiti čim se pojave, brat Paul želi PRIČATI s njima!!! Razgovor ne traje dugo i, od petorice gusara, trojica poginu, a da ni ne znaju što ih je pogodilo, jedan uspije pobjeći a vođa biva zarobljen (i, samo usput, on je također gađao vašega skromnog kroničara nožem u leđa – needles to say, to se vašem skromnom kroničaru baš i ne sviđa). Svjesni da ih samo minute dijele od trenutka kada bi se morali suočiti s hordom pijanih gusara, naši junaci jašu dalje.

Nakon nekoliko dana bez ikakvih problema (jedini trenutak koji bih izdvojio je kada Talyn krene probuditi zarobljenog gusara “laganim šamaranjem”; doduše, strength check ispadne malo prejak pa tip opet padne u nesvjest…ooopsie), NAPOKON grad podijeljen u dva dijela, a do njega piramide. Dobrodošli u Kair, ovaj Astapor, gdje svi nose toge i ispadne da common kojim naši junaci pričaju nije isti common kojim se priča u ostatku svijeta (blagodati alderanskog izolacionizma, što da vam kažem).

Pazite sad ovo: predate gusara vlastima i odete potražiti nekakav inn, ali ispadne da je ono za što ste mislili da je inn zapravo, kako da to kažem, “kuća putenih zadovoljstava”. Naravno, braća klerici odbijaju ostati unutra ijednu sekundu duže negoli je potrebno. Vaš skromni kroničar i patuljački druid ne dijele to mišljenje, ponajviše iz razloga što im je odjednom postalo jasno da je, uza svo jurcanje po Alderanu, od dungenona do dungeona, do wizarda, do Bytopie, do formijanske šume, do gusara, prošlo dosta vremena od kada su zadnji put…jel?… Pa si naša dva dashing adventurera uzmu slobodnu večer/noć od spašavanja svijeta i what not, dok klerici odu u knjižnicu.

I dok se Naer zabavlja s patuljčicom, a Talyn uživa u extradeluxe all night tretmanu u stručnim rukama jedne human žene i jedne half-elfice, braća klerici otkrivaju da je u ovom gradu nedavno bilo još njihove braće!

Tn-tn-TNNN, anybody?

Slijedeće jutro pada odluka da se krene u udaljeni grad Rastas jer se pretpostavlja da su ostali klerici izbjegli iz Alderana tamo. Prvi dan putovanja prolazi dobro. Drugi dan not so much: usred noći naše hrabre pustolove zaskoči banda ogara. Srećom, svi prežive borbu…Osim ogara.

Četvrti dan putovanja dovodi naše junake do grada u čijem se središtu nalazi brežuljak, ali oni ne ulaze u grad, već jašu dalje i nekoliko dana kasnije nalete na nekoliko tisuća vojnika (Kako ih brat Paul vidi? A ono, crveni kao ljuta paprika). Spart, ovaj Garvelićani, su očito na vojnom pohodu i puštaju naše junake da nastave svoj put. Nakon još nekoliko dana eto naših junaka u Seledaru koji je nedavno poprilično rasturila garvelićanska vojska i ostavila žene kao većinsko stanovništvo. Brat Paul pokušava pomoći napaćenim stanovnicima, ali u ovom slučaju ne pomažu čak ni njegove kleričke moći. Naši junaci nastavljaju put s gorkim okusom u ustima.

Dani prolaze i napokon stižu do Rastasa koji trenutno okupira nekoliko tisuća Garvelićana…

I taman kada se naši junaci utabore nešto dalje od čitave vojske, vratnice Rastasa se otvaraju I, uz bojni poklič koji odjekuje do neba, tri stotine alderanskih klerika izjuri kroz njih ravno na Garvelićane, u sekundi pometu prve redove napadača i nastave razbijati neprijateljske formacije jednu za drugom. Sumnjate li uopće da, čim vide što se događa, brat Paul i brat Gabriel bez razmišljanja pojure u bitku (op. playera: logika koju slijede jest “Njih je četiri tisuće, ali mi smo svi četvrti level, a oni su prvi…ONI su ti koji su nadjačani”), a Talyn krene za njima for the glory of the battle. Istovremeno, Naer malo zbunjeno gleda I razmišlja “Wtf se događa?” jer je u jednom trenutku krenuo zapaliti vatru da bi se u sljedećem okrenuo i vidio svoje suborce kako jurišaju na Garvelićane.

Bitka traje relativno kratko jer nema ništa gore od tristotinjak pissed off klerika…

Garvelićani se povlače, a naši junaci ujašu u grad, slavljeni kao dio hrabrih branitelja grada.
Stvari se nastavljaju odvijati brzo: brat Gabriel, kao jedini preživjeli Librarian iz Alderana (red svetih ratnika posvećenih očuvanju pisane riječi i povijesti alderanskih klerika), postaje vođa reda, Gabriel i Paul zatim rade čistku među preživjelim klericima, dijeleći žito (plave) od kukolja (razne nijanse crvenoga).
Brat Paul dobiva novi zadatak: jedini je način da se opsada prekine da se mala jedinica uvuče u garvelićanski logor i ubije njihovog vođu Leukida (Baš se pitam tko će ići…Hmmm, kada bi barem imali nekoga tko je vičan nečujnom kretanju u sjeni i eliminaciji protivnika bez puno buke, nekoga tko je od djetinjstva obučavan da se kreće neprimjetno poput zraka i nečujno poput sjene i kojega je vojska obučila da bude nečujna smrt za protivnike…).

I dok se spušta noć, naši se junaci spremaju još jednom izložiti svoje živote opasnosti. Jer, netko mora i to.

Episode Five

U kojoj se prilično jasno dokazuje da knjige mogu biti prilično zajebana stvar.

Golemi summoner ispruži ruku, dotakne klerikov oklop i, samo trenutak kasnije, božji se ratnik sruši na kameni pod mrtav. Gotovo istovremeno, brat Gabriel zavitla svoj heavy mace u glavu drugog summonera, ali summoner se ozljedi koja bi ubila većinu ljudi tek nasmije i ponovno krene u napad. Desetak metara iza njega, plamena kugla lebdi u zraku, goreći poput krvavoga sunca, dok preostala trojica summonera nastavljaju prizivati demona, ne dopuštajući da im borba poremeti koncentraciju. Talyn je odmah iza Gabriela, ali hodnik je preuzak da bi se probio naprijed, a i mjesto mrtvog klerika već je preuzeo drugi klerik, dok još dvadeset klerika stoji iza njih, spremni stati na mjesto svakoga palog brata. Talyn zamahuje mačem i pogađa, ali dvojica golemih summonera ne padaju pa i dalje blokiraju hodnik, donoseći smrt dodirom…

Dva dana ranije

Kako imaju dva tjedna do trenutka kada Leukida treba upokojiti, četvorica alderanskih pustolova odluče malo bolje upoznati Rastas. Ali, prije toga, vrijeme je da brat Gabriel goes inquisition on some heretic cleric ass. Kako?

Pa, recimo samo da procedura uključuje željezne stolice postavljene u dvorište HQ-a alderanskih klerika u Rastasu (tako da svi vide sramotu u kojoj oni koji skrenu s puta Božjega umiru) na koje se onda vežu spomenuti zastranjeli klerici, a ispod kojih se zapali lagana vatrica. Sat i nešto sitno laganoga krčkanja kasnije i heretici ili vrlo entuzijastično priznaju grijehe koje su do maloprije nijekali, ili padnu u nesvijest i tako dočekaju svoju polaganu smrt. Neki bi brata Gabriela zbog ovakvog postupka nazvali okrutnim, ali inkvizitor nadilazi koncept okrutnosti. Njega zanimaju samo pravda i njegova dužnost. Jer, kao što sveta knjiga alderanskih klerika kaže: “Burn the heretic and purge the unclean”, a tko bolje poznaje svetu knjigu od THE Librariana? (op. playera: da, da, ovo su sve reference na Wh40k, dobro ste skužili, geekčine jedne, a sad tiho s komentarima o neoriginalnosti i čitajte dalje)

I dok se brat Paul moli, a Naer trenira svojeg novog animal companiona (što na nebu sjaaaaa visookooooo, sivi sokoooo), brat Gabriel i Talyn prolaze ulicama Rastasa i ne mogu NE primijetiti kako su Rastašani vrlo zdrav narod (as in: nema NIJEDNOGa bolesnika za vidjeti), a i dobro situiran (as in: NIJEDNOG prosjaka na vidiku), a Talyn (jer brat Gabriel nije čovjek od putenih užitaka pa takve stvari ne registrira) se ne može oteti dojmu da je muškarcima Rastasa pala greatxe u med, barem što se tiče žena (as in: NIJEDNE ružne na vidiku). Zvuči malo presavršeno, ha?

Gabriel i Talyn dijele to mišljenje, ali jedini odgovor koji dobiju je da se Rastas “brine za svoje građane” i da je činjenica da sve žene izgledaju kao da bi mogle u novu postavu Pussycat Dolls “produkt snažnih krvnih linija”. Riiiight.

Naravno, krcate ulice bilo kojega grada otvorena su pozivnica sjecikesama i džeparima svih rasa i oblika. Ali, koliko glupi morate biti da pokušate Librarianu/inkvizitoru maznuti kesicu s gp-ima?
Barem toliko kao klinac koji je to pokušao, samo da bi se trenutak kasnije našao u zraku. Iako ga Gabrielova ruka u čeličnoj rukavici drži čvrsto i ne može pobjeći, klinac ipak vitla svim udovima i dere se, bar dok mu Talyn ne prisloni mač uz grlo, što je jedan od univerzalnih lijekova za smirenje (odmah jedan disclaimer: to je u toj situaciji bio najbrži način da se dijete smiri, Talyn ne bi NIKADA naudio djetetu). Jedno kratko ispitivanje kasnije (jer Gabriel ima toliko bolesno jak sense motiv da ga je besmisleno pokušati muljati) i čini se da klinac nije radio na svoju ruku, već ga je unajmio netko sa simbolom krvavoga koplja na oklopu, simbolom za koji nitko kome ga Gabriel spomene nije čuo.

Nakon dana lagane šetnje, Gabriel i Talyn se vraćaju u klerički HQ gdje brat Librarian upoznaje svojeg apprenticea Markusa.
Noć prođe bez problema…Barem dok se Gabriel ne probudi i vidi da mu je netko ukrao jednu od knjiga koje je donio iz Alderana, i to nekakvu verziju Encyclopaedie Daemonice or samting like that, u svakom slučaju dovoljno bitnu da Gabe poželi počiniteljima otrgnuti glave vlastitim rukama…čim ih pronađe.

E sad, ako ste mislili da će pronaći nestalu knjigu biti problem, varate se. Jedna od prednosti činjenice da imate nekoliko stotina klerika na raspolaganju jest da vam bilo što postaje moguće tako da sve što trebate učiniti u ovom slučaju je dovući nekoliko divinera (op. playera: dnd verzija živućeg dalekometnog senzora/gps-a) i reći im, “Go boy, find, find!!”

Ali, nikada ništa ne može biti jednostavno, tako da na kraju završite hodajući kroz labirint kanalizacijskog sustava Rastasa (i jest da su svi ljudi divni, zdravi i sjajni, ali njihov, khm, otpad ima jednaku aromu kao i svačiji drugi). Jedno se vrijeme pitate idete li u pravome smjeru, ali kada u facu dobijete nekoliko magic missile, a jednog od klerika kamenčuga pretvori u full plateanu pljeskavicu, prilično ste sigurni da ste na pravom putu. Inače, to je i jako dobar trenutak da se vratite po pojačanje. Nekoliko sati kasnije trideset klerika predvođenih bratom Gabrielom i vašim skromnim kroničarem napokon pronalaze približnu lokaciju ukradene knjige – kako se čini, ravno iza ogromnih vratiju s ogromnim simbolom rogate glave. Hmmm, baš se pitam što bi moglo biti iza njih?

Talyn pregledava vrata, ali čini se da ne postoji način da se otvore. Zatim odluči da je možda vrijeme i da napokon isproba neki od magic itema koje je prikupio u svojim pustolovinama. Stavlja bracerse koje je uzeo s tijela wizarda kojega je ubio i puffff osjeti se agilnijim i spretnijim (op. playera: dobije +2 na DEX …o da). Otprilike pola sekunde potom s lijeve i desne strane ogromnih vratiju otvore se prolazi u stijeni i hrpetina impova navali na božje ratnike i vašeg kroničara. E sad, impovi su mala i gadna stvorenja s prilično opakim žalcem, ali ništa ne mogu oklopljenim klericima, barem dok se ne pretvore u monstrous spidere, što bi možda i bio problem da ih klerici ne uspavaju i onda deverminatoriziraju…coup de grace style.

Ali, sve je to samo uvod u najveći Gabrielov i Talynov izazov do sada.

Divineri uspiju pobliže odrediti lokaciju knjige – ravno iza stijene. Srećom pa postoji magija shape stone pa si lijepo otvore vrata u stijeni i, na kraju hodnika skrivenoga iza stijene, Gabriel i Talyn ugledaju petoricu golemih muškaraca u haljama, okupljenih oko lebdeće plamene kugle i usred procesa prizivanja demona. Naravno, Gabriel samo zaurla “Za Boga!” i borba počne. No, čini se da su protivnici jači i otporniji nego li se očekivalo. Borba je duga i šestorica klerika daju svoje živote za pobjedu dobra, ali njihova žrtva nije niti uzaludna, niti će biti zaboravljena. Gabriel i Talyn predvode napad, ali u jednom trenutku glavni summoner baca sleep na brata Librariana i privremeno ga izbacuje iz stroja, na što Gabrielovi klerici reagiraju masovnim ispaljivanjem searing light spellova i deep fryanjem bad guya (scoutovsko pravilo br.18: Ako možeš, u fajtu uz sebe uvijek imaj barem desetak klerika šestoga ili višega levela).

Sada preostaje jedino čekati da se brat Gabriel oporavi. Kada se klerici pobjedonosno vrate u HQ, sa sobom donose mrtva tijela svojih suboraca (da im se pruži časan pokop kakav zaslužuju), oklope i opremu summonera (da ih se rastopi), magičnu kuglu kojom su summoneri pokušali otvoriti vrata i osloboditi demona te Gabrielovu Encyclopaediu Daemonicu, AKA uzrok svih pizdarija.

Naravno da naši junaci zaslužuju i nagradu za svoj trud (kako na ovaj quest nije išao brat Paul – srećom, jer da je najvjerojatnije bi prvi trčao do glavnoga klerika i rekao kako nema potrebe za nagradom njemu ili njegovim suradnicima…vaš skromni kroničar jednom je nasjeo na tu foru, dvaput neće), što će reći još bolji full plate za Gabriela i bolje oružje za Talyna (can you say masterwork longsword and composite longbow i to mighty?)

I, dok se brat Gabriel bavi uvođenjem svog apprenticea Markusa u sve tajne Librarianstva (vaš skromni kroničar stvarno ne želi znati), glavni klerik ima zadatak za Talyna.

Tri dana jahanja do Seledara kasnije, Talyn na rubu šume čeka da padne mrak kako bi se mogao neprimjetno došuljati do Leukidova kampa. Sati prolaze dok se scout polako pomiče duž perimetra kampa, ali strpljenje je ono što čini scouta scoutom i, kada se Talyn napokon vrati natrag u Rastas, podaci o položaju i rasporedu snaga, broju vojnika kojima Leukid raspolaže i rasporedu straža upravo su ono što navede glavnog klerika da pomisli kako je definitivno došlo vrijeme da se Leukida prikolje na spavanju.

I hajde pogodite koju četvoricu neustrašivih pustolova će zapasti taj poslić?

To be continued…