Atlantis, carstvo sunčanoga boga
Autor: Bojan Ekselenski
Atlantis je vječan. Carstvo je vječno. Jedini Bog, Re A’Thum je vječan. Galaktičko carstvo sve je što oko vidi na nebu. Carstvo je sve u krugu pola milijuna parseka. Tisućama godina čuvari Carstva vladaju s Korše. Malen otok svijeta na rubu Galaksije srce je Carstva. Na njemu se nalazi Hajakel, mistično središte moći. Lux aurum s nevidljivim nitima povezuje stotinu i pedeset milijuna naseljenih svjetova carskoga sektora, kolonija i patarkija.
Remus I. je lutka. Zadnjih petnaest godina služio je petorici svojih prethodnika. Samo je jedan vratio Rema svojevoljno, ostale su mu poslali državni udari. Moć je ponekad jak motiv, a carska je kruna simbol najveće moći. Remus nije običan uzurpator, već maska moćne Kleone Remus Aladah, Velike svećenice Univerzalne Crkve. Svoju je moć gradila slabeći utjecaj svih redova Crkve.
Carica i kralj
Dvorski je protokol nalagao prijem svih važnih plemićkih obitelji pri krunidbi novoga Vladara Univerzuma. Remus zadovoljno promatra dodvoravanje muškaraca i žena istaknutih titula. Kleona mu prišapne na uho:
„Dragi, ti klaunovi nisu opasni. Nitko se od njih ne može probiti do tebe. Pravu opasnost predstavljaju nevažni anonimci. Mnogi od tih nevidljivih pozadinskih ljudi brinu za današnji protokol. Prava opasnost nikada ne dolazi izvana, nitko se izvana ne može probiti do carskih odaja.“
Remus kimne i nesigurno odvrati:
„Zar ćemo ujutro iz palače odstraniti sve za koje misliš da su opasni?“
Žena se tiho nasmije:
„Ne. Naredit ću nešto drugo. Amazonke će obaviti svoj dio. Na uklanjanje zadnjega heretika s Korše čekali smo toliko dugo koliko je bilo potrebno za pripremu Amazonki. Naoštrile su svoje zainše i na moj će se znak otkotrljati mnoge plemenitaške glave. Moć potkrijepljena strahom najbolja je garancija sigurnosti Korše. Sada imam drugog posla.“. Očima je muža presvukla u jednostavnu odjeću.
Remus se zadovoljno osmjehne.
Harold I. Kaladski ne treba blještavilo. Njegova je moć, za razliku od moći ostaloga plemstva, stvarna. Kaladija je jedino kraljevstvo carskog sektora koje uživa veliku i stvarnu neovisnost. Uzrok tome leži u geološkim značajkama. Kaladija je jedini poznati svijet koji je upotrebljavao nalazište eratza, osnovne sirovine protonija. Sjeverna je seizmička cjelina sama jedan rudnik jer Korporacija pod kraljevim nadzorom iskapa dragocjenu rudu i šalje u ašege Adraxa, posebna svetišta crkvenoga reda Neteru’Toth. Tajna prerade sirovog, iznimno opasnog, metala u čudesni protonij u rukama je svećenstva. Bog Re odao je Crkvi tajne zvijezda i magije, magije koje nema bez osnovne sirovine. Protonij na poseban način povećava sposobnosti neaktivnih dijelova mozga koji mogu svojom koncentracijom nadzirati najveću crkvenu svetinju- protonijski hešamej. S tim čudesnim oruđem upravljaju svećenici Ozirisa.
Harold se naslonio na ogradu i promatrao krošnje drveća. Gusta vegetacija pripada Divljini, kamo Atlantida nema pristupa. Reova volja. Osjetio je blizinu još jedne osobe. Polako se okrenuo i susreo živahan pogled carice. Uljudno kimne.
Ona se primakne ogradi i pogled joj zapliva u daljinu:
„Dragi Harolde, pustimo protokol i lažnu uljudnost. Čitam Vas kao što čitam Svete spise.“, okrene se prema njemu. Kleona je lijepa žena Anastazijinih godina. Sve svećenice zavjetovane djevičanstvu izgledaju mlado. Tamna joj je kosa lepršala na vjetru.
Udahne da progovori, ali ga žena preduhitri:
„Pustite svoje misli tamo gdje jesu. Znam, u tri ste godine bili na dva krunjenja i ovo Vam je treće. Pitate se kako je tako lako naljutiti svemoćnoga Rea? Kako?“, završi, uputivši mu pogled opreznoga grabežljivca. Harold se nakašlje. Zaista ga je iznenadila. Pročitala mu je misli. Kralj samo izdahne i prekriži ruke na leđima.
Žena nastavi:
„Odsad će biti drugačije. Nemojte me prekidati. Te je riječi izrekao i prethodnik moga poniznog supruga. Nažalost, i njegova je kratka epizoda bila tek sranputica povijesti. Carstvo je uspavano i bolesno tijelo. Stoljećima je bolest napredovala i Remis je odlučio da to mora prestati“. Okrene glavu prema zelenom prostranstvu nad kojim su plesale poslijepodnevne zrake sunca.
Harold se nakašlja i tiho odvrati:
„Iskustvo me uči da ste i Vi, kao i Vaš suprug, također jedna od epizoda te tragedije. Pomirio sam se s činjenicom. Re nas je napustio na sličan način kao što su to učinili i Elohime. Tko su Elohimi? Oni su legenda, mitologije zore Carstva prije pedeset tisućljeća. Rejev je torša tek u mit utkan strah od neizbježnoga. Mene nije strah.“ Prostrijeli je svojim neobično svijetlim očima.
Kleona se neznatno nasmiješi:
„Vjerujem da ste u krivu. Re je odlučio da mora promijeniti Carstvo. Promjena na vrhu piramide ne mijenja ništa. Re nam poručuje da je vrijeme za novi poredak. Sada kada vladamo cijelom galaksijom, vrijeme je za učvršćenje. Korša, Hajakel i Crkva izgubili su inicijativu. Izopačili su se u borbi za održanjem postojećeg stanja. Ponajprije moramo ukloniti sve mogućnosti koje mogu ugroziti temelje Carstva.“
Harold se nakašlje i zagleda u njene tamne oči:
„Kakve mogućnosti?“
Ona tiho, gotovo sneno odvrati:
„Eratz je jedan od temelja carstva. Nitko ne može zamisliti povratak u pretprotonijsko doba. Znate da je jedino upotrebljivo nalazište na Vašem svijetu. Cijelo carstvo ovisi o Vašoj dobroj volji. Godišnje potpisivanje Tearee podsjeća nas da lako možemo ostati bez te životno važne sirovine. Korporacija, koja se brine za iskapanja i dostavu do ugovorenih ašegov, uvijek se može predomisliti. Što ako na Vaše prijestolje zasjedne častohlepni, heretični lopov? Što mislite, koliko bi dugo Carstvo opstalo? Radije ne ramišljam o tome.“
Muškarac se nasmije:
„Upravo sam stoga siguran da je postojeći sustav najprimjereniji. Korša je tranzitna postaja laktaških častohlepljivaca koji obično završe na hrpi šališe. Hajekal samo čuva postojeće stanje. Eratz je neuptrebljiv, opasan element kojega Crkva po Reovoj volji pretvara u osnovnu supstancu našega postojanja. Crkva je taj temelj koji drži Carstvo na okupu. Vi ste postali velika svećenica i to dobro znate. Nitko nepozvan ne zna što se događa u vašim ašegih. Nitko ne može doći do te tajne. I treba biti tako. Mi imamo žezlo, a Vama je Re dodijelio moć upravljanja tim žezlom.“
„Ha, ha, kako ste naivni, Vaša Visosti. Prije ili kasnije, netko će otkriti tajnu pretvaranja eratza u protonij. Čudi me da se to još nije dogodilo. Kada se nađe razborita glava koja će to otkriti proizvodnja protonija postat će tržišno blago. U tom će se trenutku Carstvo morati cjenkati na tržištu poput jedne od mnogih zainteresiranih stranaka. Crkva će postati nepotrebna relikvija prošlosti. To ne smijem dopustiti.“
Harold ponosno podigne glavu i odsutno odgovori:
„Bojim se da ne možete ništa promijeniti.“
„Vidjet ćemo“, prosikta ona i ljutito napusti terasu. Harold nastavi gledati za ženom.
Sveta majka i carica
Gerona Laena ima zanimljivu osobnu povijest. Kadiš emeja postala je u Kleoninu okrilju. Počela je kao vrlo obećavajuća svećenica iznimna talenta, a s iznimnim talentom nerijetko dolazi i iznimna svojeglavost i častohleplje. Još kao mlada pripravnica prekršila je svetost djevičanstva i zaručila se s visokim plemićem Ureusa. Postala je nasljedna grofica važnog planeta. Ubrzo je postala udovica, a još je brže bacila oko na drugog sina kralja Timee, jednog od osnivačkih kraljevstva carskog sektora. S novim je suprugom stekla i velik utjecaj. Na godišnjoj sjednici Konklave Crkve pokušali su je kazniti, proglasivši je prvosvećenicom u jednoj od udaljenih kolonija. Nadali su se da će se usprotiviti, što bi im pružila razloga ekskomunicirati je. Ali, prevarili su se. Gerona je ponizno primila službu na udaljenom planetu na samom kraju Galaksije. Tamo je čekala punih deset godina. U međuvremenu se Kleona uspinjala na društvenoj ljestvici pa je uskoro postala važna i utjecajna članica Atlantidske kongregacije. Članovi Konklave bojali su se njene sve veće moći. Uspješno je obnovila gotovo izumrli Red Amazonki, elitnih čarobnica i ubojica. Ostarjela kadiš emeja Amazonki, Nivija Orot, nije se mogla oduprijeti Kleoninu utjecaju. Konklava je tada izvukla aduta iz rukava – Geronu Laen. Mislili su da će se nova i energična kadiš emeja suprotstaviti Kleoninu utjecaju na Amazonke. Vjerovali su da će se Amazonke vratiti pod nadzor Konklave. Ali, Kleona je sve prevarila i preduhitrila. Gerona Laen, najmlađa kadiš emeja u povijesti, brzo se povezala s utjecajnom Kleonom, a istovremeno je Kleona, zarukama s dvorskim tajnikom Remusom Aladahom, otvoreno izazvala Konklavu. Također, prekršila je zavjet djevičanstva. Nitko ne može predvidjeti što će se dogoditi kada se protonijski pripravci i svećenička obuka pomiješaju sa seksualnošću. Ponekad su grešnice odmah pogubili, ali to nije bio slučaj s Geronom i Kleonom jer su obje imale snažnu potporu. Kleona je pola godine kasnije postala carica i Visoka svećenica Crkve, a Gerona njena osoba od povjerenja.
„Vrijeme je, draga prijateljice“, tiho frkne Kleona. Gerona se nasmiješi i kimne:
„Djevojke su već naoštrile zainske noževe. Čekaju Vaš znak.“
„Odlično. Znate zašto je nužno da se zakotrlja tako velik broj glava?“, upita.
Gerona ponovno mirno kimne:
„Znam. Carski sektor mora znati da je došla nova vlast koja ne misli samo čekati sljedećeg pustolova koji namiriše slast Korše. Popis potencijalnih urotnika i urotnica je dug, kao i, srećom, popis vojske vjernih. Pomalo dvojim oko članova i članica Konklave.“
„Draga, ne dvoji. Konklava je suvišna institucija koja te toliko ponižavala da te na kraju želi nagraditi podrškom. Srećom, dovoljno si mudra da nisi nasjela njihovoj prljavoj, izdajničkoj igri. Sada neka plate ono što su kupili.“
„Tko će vladati Crkvom?“
„Nas dvije. Više ni ne trebamo. Tvoje će Amazonke osujetiti svako suprotstavljanje. Vrijeme je da Carstvu vratimo nekadašnju snagu. Čim se pozabavimo s izdajnicima, na red dolazi učvršćivanje Carstva.“ Gerona kimne.
Kralj i sestra
Betinija Kaladska hirovita je i samovoljna mlađa sestra kaladskoga kralja. Prije godinu se dana spremala za svećenicu, a Crkvu je napustila sama prije nego li su je ekskomunicirali. Sada vedri i oblači na kaladskom dvoru. Brat Harold već se naviknuo na njene ispade.
Podigne pogled i susretne živahan pogled svoje hirovite sestre. Naprasno je prekinula njegov mir. Nasloni se u mekanu fotelju i bezvoljno upita:
„Što je sad?“
Ona glasno upita:
„Što? Jesi slijep, gluh ili oboje? Nisi platio pretplatu za holoviziju?“
„Još jednom! Što je?“
Ona zakoluta očima po:
„Braco, na svim kanalima govore o uroti i odlučnoj akciji svetih Amazonki. Tisuće je velikaških trbuha susrelo njihove zainše, a ti to ne znaš. Uistinu si dobar vladar.“
Kralj slegne ramenima:
„Misliš li da ću se uzbuđivati zbog Kleonine krvoločnosti? Povremeno si i koji car naumi da siguran san može osigurati potocima krvi.“
„Istina, ali nijedan car ne šalje u šališo cijele Konklave Crkve. Posljednji se put car proglasio zaštitnikom Crkve prije dobrih tisuću godina. Kleona je preko svoje lutke Remusa ponovno u Zvjezdanu armadu uvela zaštitnika vjere. To u praksi znači da svaki važniji zapovjednik na trbuhu ima prislonjen amazonski zainš, a u vojnim odlukama glavnu riječ imaju Ozirijanski svećenici. Strah je velika motivacija.“
Kralj odmahne rukom:
„Mislim da me pokušavaš upozoriti. Vjeruj mi, nisam u opasnosti. Za Crkvu sam nedodirljiv jer sam zaručen za svećenicu iz reda Matica. I Teja je u školi za svećenice. Sve žene u obitelji dio su Crkve. Zašto bi se okomili na mene?“
Beti (tako su je zvali) duboko udahne:
„Joj, dragi brate, kako si naivan! Svi će po potrebi okrenuti svoje noževe. Nisi siguran. Još manje je siguran tvoj sin, Harold II.“
„Sad već pretjeruješ s paranojom.“
Ona stupi korak naprijed, nagne se nad njega i rukama nasloni na veliki stol. Suzi pogled i tiho kaže:
„Tvoj je sin od ključnog značaja za opstanak Kaladije i Imperija. Ti nisi, ti si nevažan pijun. Vjerojatno si čuo glasine o navodnoj ograničenosti mladog Harolda. Jesi li?“
Kralj nijemo kimne. Beti voli provocirati i izazivati, natjerati sijede da brže izrastu. Ali sada! Sada je pretjerala. Htio je reći nešto ženi koja stoji pred njim, ali ga je ona preduhitrila:
„Te glasine osiguravaju tvog lijepog sina i mog omiljenog nećaka.“
„Što si ludog smislila ovog puta?“
„Mladi Harold nije zaostao.“
„Ne kaže se da je zaostao, već da sporije shvaća. Svi su mi to potvrdili. To posebno brine Anastaziju“, oštro odgovori. Beti trgne glavu, još se više nagne naprijed i reče ledenim glasom:
„Takvo mišljenje o sebi širi sam. A znaš li zašto? Jesi li spreman na iznenađenje?“
On kratko kimne.
„Svaka druga osoba tog ranga završila bi u ustanovi za galamđije i slične ometače čovjekova mira. Dragi braco, on se rodio s moćima sličnim čarobnicama i čarobnjacima Crkve. U sebi sjedinjuje magiju ženskog i muškog svećenstva bez protonijskog tretmana. Što misliš, koliko ćete ti i tvoj sin živjeti sazna li Crkva za tu dodatnu opremu mladog Harolda? Dan? Možda dva? Tvoja kraljica, srećom, barem zasad ne zna kakvu je pogrešku napravila svojim čarobničkim manipulacijama. Budući kralj jedinog svijeta s dovoljno koncentriranim eratzom svojim je moćima prijetnja Korši i Crkvi. Kaladska kraljevska kuća je prema prastarom zakonu, Torše kadiša, zakoniti nasljednik Korše. Tehnički, možeš postati car Imperija uspiješ li dokazati da sadašnji car nije izabran Reovom voljom. Torša kadiša sadrži jasne naputke kako izvesti taj test. Na sreću tvojih predaka i tebe samoga, nitko još nije posegnuo za tim pa, umjesto od nasilne ruke, umireš prirodnom kraljevskom smrću. To ne znaju ona otrovna zmija Kleona niti tvoja čarobnjačka žena Anastazija“, duboko izdahne i odmakne se od stola.
Ruke prekriži na leđima. Kralj je nekoliko trenutaka šutio pa odgovorio:
„Mislim da pretjeruješ. Pretjeruješ preko granice moje tolerancije. Zaista to mislim. Kako da ti vjerujem?“
Beti se nasmije:
„Upitaj svog sina kada dolazi u posjet kadiša emejla? Meni je rekao. Isto upitaj i moju krasnu šurjakinju. I sam znaš da još nije vrijeme za takav posjet.“
„Provjerit ću. Sada me, molim te, ostavi. Imam posla.“
„Naravno, dragi braco“, odvrati, okrene se na peti i napusti maleni kabinet. Kralj je mračno zurio za svojom sestrom. Osim hirovitosti, krasi je i iznimna pronicljivost.
Kralj i kraljica
Anastazija ne govori o svojim godinama. Uskoro će brojiti pet desetljeća, a nježnog obraza još nije obilježila nijedna staračka bora. Takav mladenački izgled imaju samo svećenice koje su položile zavjet djevičanstvu. Matice brzo počinju stariti. To je posljedica namjenskih vježbi, udruženih s protonijskim preparatima i genetskim prilagođavanjem, nužnim za upravljanjem uloge očuvanja čistoće kraljevske krvi. Kraljica ima sreću. Ljepota je srela sreću majčinstva.
Stoji na velikoj terasi na vrhu brda i promatra grad na horizontu. Nebom prelijeću različita vozila. Precizan prometni režim jedini je razlog što ne vlada potpuni kaos.
Začuje korake svog supruga. Okrene se i usne joj se rašire u osmijeh zadovoljstva:
„Danas se dogodilo čudo. Zanemario si na kratko posao i pronašao trenutak za moju usamljenu dušu.“
Harold joj uzvrati osmijeh:
„Nešto mi je palo na pamet. Imaš li možda novine s vijestima o skorašnjem posjetu gazdarice Amazonki? Logičnim mi se čini da će navratiti.“
Anastazija se u trenutku uozbilji:
„Zašto bi morala doći? Da znam za ovakvu posjetu, ti bi prvi saznao. Iznad Atlantisa još nije ni deseti puni mjesec po krunidbi. Tek tada, prema tradiciji, carica, naslovna velika svećenica šalje na Kaladiju koju ili kojeg od vođa crkvenih redova. To je vrlo star običaj kojeg je svaka carica dosad poštovala.“
„Da, u pravu si, ako je car imao svoju caricu ili je proživio tih deset punih mjeseci.“
„Brineš oko toga? Imaš li loš predosjećaj?“, opazi titranje u suprugovu glasu. Matice su vrlo precizno znale čitati osjećaje ljudi oko sebe. Njihova je magija na samoj granici čitanja misli, što, srećom, ne omogućuje nijedna magija.
„Ah, ništa. Beti je opet nešto brbljala. Znaš ti nju, kakva je kad je pogodi ono njeno ludilo.“
Anastazija uzdahne:
„Svaka žena u njenoj ulozi je pomalo čudna. Višak brige izaziva i, ne baš poželjna, retardiranost našeg sina. Kao takav će vrlo teško preuzeti težu vlasti. Nažalost, nijedna magija ne može otkloniti prirodna oštećenja. Dobre smo matice, ali u svojoj namjeni nismo svemoguće i takve nesreće se događaju.“
Kralj zamijeti hladnoću njezina glasa:
„Draga, ima tek jedno desetljeće. U njegovim godinama ni ja nisam bio perla. Trebamo mu dati vremena i mogućnosti da se promijeni.“
Ona prkosno pritvori očne kapke:
„Nitko mu ne oduzima mogućnosti. Samo kažem da moramo biti spremni na moguća, kako da kažem, ograničenja sljedećeg kralja tako značajnog kraljevstva carskog sektora. Možda bi već sad trebali razmišljati o kraljici koja će mu značajno pomoći kod bremena vladanja. Dobro se pravovremeno pripremiti za najmanje ugodnu mogućnost. Najveće je breme na mojim leđima jer sam ja pogrešila i ja sam uzrok moguće dvojbe matice i Crkve kao takve. Sva je krivnja na meni“, žalosno završi i spusti pogled na bijelo mramorno tlo.
„Pogreška?“, digne obrve.
„Naš je sin vjerojatno manje sposoban za svoju ulogu. Žao mi je što to moram reći…“
Harold stisne usne:
„Vidjeti ćemo što možemo uraditi oko toga.“ Okrene se i teškim koracima napusti terasu. Kraljica osjeti kraljeve osjećaje. Potpuno joj je jasna kraljeva jeza. U čitavoj povijesti dinastije sposobnost kraljeva nasljednika nije niti jednom bila u pitanju.
Teška koraka, Harold požuri u svoj kabinet. Samo tamo može pronaći svoj mir. Iako ne zna mnogo o čitanju osjećaja, dobro zna u kojem su smjeru išle suprugine riječi. Matica svećenica Crkve može svašta naumiti. Svakako! Matica se svojima čarolijama pobrinula za malo osakaćenog budućeg kralja. Baš prikladno! Joj dragi, dogodila se nesreća! O Bože, takav ne može vladati. Logično! Sad mu treba kraljica koja će preuzeti odgovornost i svu težinu vladanja. Vlast će tako potpuno legalno iu ruku kralja prijeći u ruke kraljice ovise o Crkvi. Taj će nesretni kralj tada bez ugovora potpisivati sve što mu predloži ta zmija Kleona, a ne ono što je u interesu Kaladiji. Baš razborito. Baš lijepo izvedeno.
Takva ga je, zapletena u vlastite misli, nekoliko metara ispred kabineta zatekla Beti: „Što je braco, je li ti ženka ulila čistog vina?“
„Jao, ne još i ti! I bez tvoje uobičajene doze nametljivosti, brine me dovoljno toga o čemu moram razmisliti i pronaći rešenje.“
„E, pa znam! Moja slatka šurjakinja s mnogo ti je razumijevanja pred noge bacila činjenice, educiravši te o retardiranosti tvog sina i svome osjećaju krivnje zbog toga. Baš patetično! Divno! Za tri dana očekuj iznenadnu najavu posjete kadiš emelje Amazonki! Mali to zna fino vidjeti, ako se o toj sposobnosti može tako reći.“
„Nemam sad vremena za tvoju politiku“, zamahne on rukom i nastavi put. Beti stane i poviče za njim:
„Žao mi je, brate, ali njen će posjet odlučiti o tome kad će se otkotrljati tvoja, ne baš bistra, glava!“
On stane. Problijedi. Polako okrene glavu i sretne njezin ozbiljan pogled:
„Kako to misliš? Prestani s tom igrom!“
„Baš je tako, kako sam ti rekla! Kleona ima veliku manu – nikako ne može podnijeti suprotstavljanje svom trenutnom zadovoljstvu. Znaš li kako je završio gardist koji joj se suprotstavio? Bolje da i ne znaš. Ona je osvetoljubiva, čarobnjačka i opasna kurva koja ima iznimne moći. Njezina čarobnjačka snaga ima korijene u strastvenoj želji da vlada svime čime se vladati može. Opčinjena je nadzorom svega. Promisli! U samo je jednoj Atlantisovoj noći smaknula sve koji bi joj se mogli usprotiviti. Tisuće je ljudi susrelo Ma’at jer nisu bezuvjetno podržavali njenu ideju ili jer možda, na svoju nesreću, obnašaju određenu vlast u njezinoj blizini. Umjesto starateljica Korše, Amazonke su postale vojska uvježbanih ubojica pred kojom nije siguran nitko u Carskom sektoru. Neki je admiral onoga dana samo naopako pogledao svoju caricu i odmah pod rebrima osjetio bolan dodir zainskog otrovnog noža. Kažem ti, Kleona je bezobzirna, vještičje snage. Izgledi nisu baš ugodni po nas.“
„I, što će dobiti probode li me zainskim nožem?“
„U prvom će redu zadovoljiti svoju osvetoljubivosti. Tvoj grijeh leži u tome što si joj oponirao. U isto će vrijeme završiti i spor oko nadzora s eratzom. Korporacija će brzo završiti u rukama Crkve i Hajekala. S time Kaladija gubi jedini razlog svoje neovisnosti. Carska je Korša već stoljećima bez stalnog stanara. Hajekal na jednoj i Crkva na drugoj strani vezivo su koje u ovim, ne baš svijetlim, danima drže Imperij na okupu. Nevažni zvaničnici i Konklava su, s rukom u ruci, vladali Carskim sektorom. Nisu ih previše zanimale Kolonije ni vanjske patarkije. Kleona je sad bolno zasjekla tu praksu. Sa zainskim je noževima uništila Konklavu i srž Hajekala te dobila potpuni nadzor nad vojskom. Sad je ona gotovo jedini i potpuni vladar Imperije. Između ´gotovo jedini´ i ´potpuni´ stojiš joj samo ti. Tvoje je prijestolje sada najvruće mjesto Imperije jer tvoj stolac drži kontrolu nad eratzom.“
Harold mračno zanijeka:
„Nadam se da tvoj ludi scenarij ostaje u tvojoj ludoj glavi. Ali, dođe li do toga, što da radim?“
Žena se bučno nasmije:
„Najprije moramo do tvog brloga u kojem možemo otvoreno govorit. Ne želim da naš razgovor čuju nečije vještičje uši, a takvih ima podosta.“
Brzo su nestali u kabinet bez ikakvih veza s vanjskim svijetom. Ni holozaslona nema. Kralj si može priuštiti oklop koji će ga štititi od vanjskog svijeta. Opet zastane u malom prostoru u kojem su već razgovarali prije nekoliko sati. Sjednu jedan drugome nasuprot.
Kralj prekine tišinu:
„Ovdje si jer tvoje riječi imaju smisla. Nije nužno da im vjerujem, ali bio bih vrlo loš vladar kad te ne bih poslušao. Stoga, sad mi kaži sve ostalo što mi imaš za reći! U svojom izlaganju ne hodaj oko Ozirisova kovčega, već budi maksimalno učinkovita“, ozbiljno digne glas.
Beti kimne glavom:
„Anastazija je dio Crkve, dio njezinog tajnog tijela. Vrlo će je brzo na tom putu slijediti i tvoja kćer Tea. Već sada nije sve kako nalaže tradicija. Matica nikako ne može prvo roditi kćeri. Nikako. Uvijek prvo rađa sina, a tek onda kćer. Tea će imati svećenički berikh, pa tako i pravo na prijestolje. Torša je oko toga vrlo precizna. Druga je bitna sitnica govorenje o retardiranosti tvoga sina. Možda ti se ovo neće dopasti, ali moraš znati. Tvoja voljena ženica namjerno je željela osakatiti sposobnosti tvoga sina, tvoga nasljednika na prijestolju tvoje dinastije. No, s njenim se naumom poigrao Re i nadmudrio njenu čarobnjačku proračunatost. Umjesto retardiranog glupana, rodila je čarobnjaka stravičnih moći. Mladi princ još od rođenja u sebi nosi snagu Ozirisa, Izide i Horusa. Sveto trojstvo živi kroz njega. Nešto se takvo još nikada nije dogodilo. Zbog vlastite sigurnosti glumi glupana. Još sam ga prije tri godine uhvatila u toj opasnoj glumi. Prvi put nisam točno znala što se događa. Tada je Kleona smatrana jakom, iako pomalo nepoželjnom članicom Konklave. Tada još nisam znala da je Anastazija s njom u vezi još od svojih samostanskih dana, još prije uloge kaladijske matice. Ne možeš zamisliti koliko je jaka simbioza između matice i heretičke djevice. To je vrlo opasna simbioza.“
Harold digne obrve:
„Heretičke djevice?“
Beti mračno kimne:
„Kleona je heretička djevica. Usred najopasnijeg i najdelikatnijeg vremena svog svećeničkog treninga se davala toliko da joj se među nogaam dimilo. Više je bila na leđima nego li na nogama. Ali, svi su njezini trutovi umuknuli na različite načine. Njen je uspon dokaz pada Crkve i Konklave. Vrlo je razborito manipulirala i tako pravovremeno potpuno uništila Red Vidovnjaka. Sad je na redu Kaladija sa svojim zakladom. Da bi njena snaga bila nepobjediva potrebno joj je još samo to što ima Kaladija.“
Harold je nekoliko trenutaka samo sjedio i gledao negdje ispred sebe. Tako je radio uvijek kada nije znao što točno uraditi. Beti je čekala njegov odgovor. Na kraju progovori:
„Ako je i samo dio tvojih riječi istinit, moram se pobrinuti za mladog Harolda. Kako da maknem sina s dvora? Kamo da ga pošaljem? Kako mu osigurati sigurnost?“
Beti se kiselo nasmije:
„Mladi se Harold sam mora pobrinuti za brisanje tragova koje ostavlja za sobom. Ne brini, on je to u potpunosti svladao.“
„Kako to predložiti Anastaziji?“
„Dragi brate, ti si kralj i vjerojatno ćeš se već nečega prisjetiti. Bitno je da kadiš emejla Gerona Laena ne dođe u kontakt s tvojim sinom. Ni u kakav kontakt. I ona je heretička djevica te samo Re zna kakve su njene mogućnosti čitanja tuđih osjećaja. Stoga ne riskiraj! Skrij ga na vrijeme!“
Otac i sin
Harold je, mučen mnogim teškim mislima i sumnjama, stupio u prostor svog sina. Mladi ga je momak bistrog pogleda i neobično svijetlog tena čekao na svom kauču. Za desetogodišnje je dijete vrlo miran. Nestali su čudni pokreti ruku, nestao je trag zbunjenog pogleda neobično svijetlih očiju. Fant je već na vizualno nešto posebno. Ljudi nemaju ovako svijetao ten, a još im manje izgled kvare ovakve sinje plave oči. Više nalikuje Divljaku Atlantisu. Nije valjda njegova kraljica bludničila s Divljakom? Kako netko može pasti tako nisko? E, u ova je vremena moguće baš sve, pa i nevjerojatno podao heretički čin bludničenja. Oko Velikog jezera, istočno od Atlantisa, živi pleme divljaka sinjih očiju. Prisjeti se dokumentarnog filma kojega je pogledao za vrijeme jednog posjeta Atlantisa. Sada postoji mogućnost da je njegov sin dijete gadnog bludničenja.
Sin prekine tišinu:
„Oče, svijet u kojeg moram otići nalazi se u koloniji Orion. Teta Beti mi je savjetovala odlazak.“
„Teta Beti?“, izusti i sjedne nasuprot sinu. Pričeka njegov odgovor. Osjeti nešto.
„Ne želim vidjeti onu čarobnicu! Ne želim!!! Ona nam želi samo zlo! I mama ne voli nas dvojicu. Više voli Teju. Teja se neće igrati sa mnom. Glumi da sam zaostao. Neka tako misli. Ostavio sam je tamo u pozadini ispod maglica Eošima.“
„Tako je rekla?“
„Oče, nisam ljut zbog toga. Ako sam istinit, ja hoću, da se neće igrati sa mnom. Na Orion moram otići samo ja, bez Teje. Baš to želim. Neka ostane ovdje. Vještica je treba ovdje, a ti ne želiš sve vidjeti. Žao mi je.“
„O čemu ti pričaš?“
„Tata, sve se prometnuti. Vještica koja dolazi za sedam dana nije najveća. O, ne! Ona je tek bijedna klapajeta. Imaš još gorih! Ona najgora je smrt. Tvoja smrt. Putevi između zvijezda puni su magle. Što ide, ono se vrati, a nema mogućnosti da povrati rutu. To je moj put.“
Kralju se sledi krv u venama. Sinov je rječnik šokantno ozbiljan, daleko od retardiranog brbljanja. Svijetle oči zure nekud mimo njega. Strese se od straha:
„Kako sve to znaš?“
Sin ga pogleda:
„Jesi li zaboravio što ti je rekla teta Beti? Majka će htjeti odgoditi moj put. Nemoj joj vjerovati! Moram na put, iako bih volio ostati ovdje“, žalosno uzdahne, zatvori očne kapke i tiho doda:
„Rat dolazi! Taj će rat gasiti vatru tvoje krvi. Dama smrti bit će prevarena. Zabluda pobjede donosi njenom carstvu bolnu smrt. Zabranjen će sektor ustati uz zabranjene Elohime. Nitko od nas neće vidjeti prazni svemir. Kadiš laban sakrit će Rea u točkicu mog puta. Bez kadiš labana Crkva je tek prazna i tamna ljuštura tamnog zaborava. Čuvari Atlantisa će pasti. Oganj s neba izmijenit će jezero u more i u jednoj će noći i jednom danu sva slava biti zaboravljena.“
Harold stavi glavu između dlanove i uzdahne, više za sebe:
„Što je u tebi? Koja to čarolija govori iz tebe?“
„Tata, to nije čarolija. Majka je bludničila, gadno bludničila. Zbog njenog sam heretičkog čina ja najveći grijeh sviju grijehova. Ja sam čin najvećeg ruganja svemu što predstavlja kamen temeljac ovog carstva. Re neće i ne može zaboraviti ovakvog gadnog bludničenja. Zbog toga je Oziris iza moje lijeve ruke, iza desne je Izida, a u mom je srcu Horus čije su riječi od Rea.“
Harold umukne. Nije mogao vjerovati sinovljevim riječima. Sve je tako nevjerojatno, poput nekakvog strašnog košmara.
„Sine, znaš li koja je kazna za bludničenje sa Zabranjenim? Torša za takav čin zahtijeva trenutačni susret bludnice s Ma’at, a isto vrijedi i za plod njezina grijeha. Znaš li što znače moje riječi?“
„Najveća će hereza spasiti kraljevu krv. Majka je griješila za Crkvu, ne za svoj sport. Ma’at neće dirnuti ni bludnicu, ni djeteta bludničenja jer su pod zaštitom svetosti Crkve. Tata, grijeh je puno dublji i nadmašuje i najbujniju maštu. Jedan velik grijeh je tu. Nike neće oklijevati da, kad se javi potreba za tim, manjim grijehom očisti veći. Zainši nisu u službi Carstva, već u službi Crkve. Situacijom vlada žeđ za ultimativnom vlasti. Ujak Luc točno zna što ćemo naći na Orionu. Tamo trebam što brže.“
Harold i sin neko su vrijeme šutjeli. Kralj je nakon svega što mu je sin ispovijedio točno znao što mu je činiti. Ali, najprije treba potvrdu sinovljevih riječi. Treba potvrdu. I dobit će je.
Kralj i kraljica
„Anastazija, mladog ću Harolda poslati u Kolonije. Neka malo otvrdne na manje udobnom svijetu. I sama si mi govorila kako je malo zaostao. Tuđi mu krajevi neće naškoditi.“
Kraljica podigne kristalnu čašu i teško zadrži iznenađenje:
„Zašto misliš da bi mu to koristilo?“
„Znaš i sama. On već svojom pojavom zbunjuje sve oko sebe. Više sliči Divljaku Atlantisa nego li pristojnom čovjeku.“
Kraljica ga uljudno prekine:
„Kakvom Divljaku? Što time želiš reći?“
Harold se nasmije:
„Želim reći da smetnja na dvoru. Sve tvoje djevojke pričaju isto, da je on smetnja. U njih imaš povjerenje jer su iz tvog ašega. I naš kućni kadiš ebej Luc Geror nije o mome sinu pronašao baš lijepih riječi. Žrtvovat će se ne bi li osobno nadgledao Harolda na njegovu putu i tijekom obučavanja. Mislim da je to posljednja prilika za našeg sina i budućeg kralja. Kaladiji treba sposoban vladar, a ne neki invalid. Barem ne u ovim ludim vremenima.“
„Što si mislio kad si spomenuo onog Divljaka?“, Anastazija je uporno tražila odgovor.
„Čini mi se da sliči Divljaku Atlantisa. Ne sliči li i tebi onim smiješnim poluljudima koji žive oko onog jezera? Re se očito poigrao sa našim sinom – pored pameti, uzeo mu je i izgled. Ironično.“
„Nisam sigurna da zakon dozvoljava da Luc ode,“ zamisli se Anastazija.
Harold uzvrati:
„Zašto ne bi? Po zakonima, ti si mu zamjena. Nadam se da te uloga glavne svećenice naše Crkve neće suviše opteretiti jer još uvijek trebam i svoju suprugu i kraljicu.“
„Hoće li Konklava kaladske crkve odobriti da joj žena bude vođom?“
„O željama svog kralja niko neće raspravljati. Kad želim svoju kraljicu za čelnika svoje Crkve, onda je to zakon o kojem nema rasprave.“ Crkva, srećom, nije mogla čitati misli. Osjećaje je moguće prevariti, ali misli ne.
Sin i svećenik
Kraljev sin napusti Kaladiju kao izbjeglica. Nikakva slavlja, nikakve parade, nikakvih izljeva vjernosti nije bilo. Ničega. Manja orbitalna lađa usred noći ponijela je dijete i Svetog Oca Kaladske crkve u sinkronu orbitu. Kralj Harold još je dugo nakon uzlijetanja lađe stajao na putničkom terminalu i razmišljao o događajima posljednjih dana. Baš je jutros stigla „iznenadna“ poruka o „iznenadnoj“ posjeti kadiš emejle Amazonki. Anastazija je nasjela. Upravo u ovim noćnim satima slavi svoje preuzimanje jednog od najistaknutijih temelja kaladijske nezavisnosti. Kaladski kadiš ebej predao joj je emen’neter pečat. Nije opazila da joj je „zaboravio“ predati i očinski prsten. Time je i dalje ostao Ocem Crkve, a njena je vlast bila samo privremena i, što još nije znala, ograničena. Ona je bila samo privremena ograničena zamjena. Matice nikako nisu oštroumne poput njihovih djevičanskih sestara. S osjećajem pobjede ponosno gladi prsten i uopće ne pita o prstenu s posebno obrađenim kristalom posebnih moći.
U orbiti je Harold II. s malobrojnom pratnjom napustio orbitalni čamac i ukrcao se u veliku, preveliku, lađu s vlastitom protonijskom pogonom. Magijom „tkanja“ Ozirisov će svećenik u „prozoru“ prostora i vremena, uz pomoć nekoliko protonijskih „nebeskih lomova“, precizno usmjeriti lađu prema cilju koji je od Kaladije udaljen 7000 parseka. To znači da je njihov cilj na drugom kraju galaktike. Samo je Ozirisov svećenik sposoban izračunati i izvesti precizne skokove s jednog na drugi kraj znanog svemira. Preciznost ovisi o dužini skoka. Najbolji svećenici mogu jednim jedinim skokom svladati i do 3000 parseka. Veće su daljine opasne čak i za najbolje između svećenika. Zahvaljujući nuklearnom pogonu, lađa ubrza do granice zvjezdanog sustava. Tek toliko daleko od gravitacije zvijezda mogu se izračunati parametri protonijskog pogona. Klasični nuklearni pogon pogodan je tek za kraće hiperskokove do jedne desetine parseka udaljenosti od matične zvijezde što je, jezikom navigatora, „područje sigurnosti“. Taj „nuklearni“ dio puta traje gotovo cijeli jedan dan. Nije stoga čudno da su međuzvjezdana putovanja u vremenima prije Crkve i protonija bila dugotrajna, a ponekad i opasna, avantura.
Okolina zviježđa Orion nije ni ugodna, ni primamljiva. U cijelom je sektoru samo jedan jedini planet pogodan za život bez skupog prilagođavanja životnih prilika. Samo jedan, a i taj je daleko izvan svih puteva. Prije nekoliko tisuća godina samo su ga upisali u registar Kaladijskih Kolonija kao nenaseljenu patarkiju. Nitko nema podatke o naseljavanju tog mrzlog planeta. No, ako ćemo biti dosljedni, treba reći i da nema baš i nema upotrebljivih podataka o tom svijetu na granici svemira. Kad u orbiti traži podatke o planetu, Luc samo maše rukama. .
„Harolde, kako ti mora biti dobro! Ne trebaš petljati s tim podacima. Kakva nehajnost! Potpuno sam siguran, da sam sa sobom uzeo sve što znamo o toj patarkiji. I, što imamo?“, digne ruke s holomreže:
„Jednu veliku nulu. Orion i sve što ide uz njega otkrila je lađa „Karlj Izithar“ 6. 5. 10.567 g. e. Planet u daljini 1,1 AE kruži oko zvijezde klase A1 -0,98. To znači da je ovaj svijet hladniji od naše Kaladije. Nema podataka o trajnom naseljavanju, a nema ni ekonomskih podataka koji su bitni kod svakog novog naseljavanja. Umjesto toga, imaš nešto ljepše. Poznati su upadni vektori, ali bez točke referencije. Baš lijepo! Sad će naš svećenik morati opravdati svoju titulu najboljeg. Bit će dosta posla s izračunima polaznih referencija, traženjem koordinata i sličnim. Zbog ovakvih sam situacija sretan što nemam talenta za magiju Ozirijanca. Sretno mu bilo s vektorima!“
„Ujače, Re je odlučio da mi nikuda ne idemo. Re je ovaj svijet sačuvao u pozadini grmljavine Carstva. Očuvao ga je za sjeme nove vjere.“
Stari svećenik problijedi:
„Što to govoriš?“
Mladi se Harold za tren oka smiri. Iščeznu svi značajni znakovi. Nestaju brza, kaotična gibanja i titranja glasa. Glas djeteta postaje glasom odraslog:
„Ujače, sa mnom si da bi bio svjedokom rađanja novog sjemena. Sve je skriveno jer tako mora biti. Ono što nije skriveno nestat će. Tata je zaboravio naš cilj. Od sada smo svi zaboravljeni.“
Luc tek tada čuje nešto novo, nešto nepoznato. Momak kimne:
„Ujače, sad i ti znaš i razumiješ.“
Luc tek kimne glavom. Sad i on zna svu istinu. Stavi glavu između dlanova i tiho zaišti.
Čarobnica i kralj
Kao što to zahtijeva protokol kad u posjet stiže važna Crkvena osoba, prije dolaska kadiš emejle Amazonki, Georne Laene, ukrasili su kozmodrom. Nebom nadlijeću zračni lovci i ispaljuju obojene plotune u pozdrav važne dostojanstvenice Crkve. Oko kozmodroma stražare teške, veličanstvene ratne mašine. Platforma je puna svećenika i svećenica Crkve i ostalog kaladijskog plemstva. Brzo su stvorili neprobojan tunel koji se protezao od velikog orbitalnog broda do potpuno skrivenog vozila. Kadiš emejle ne smije vidjeti nitko izvan Crkve. U starim danima kadiš emejlu Amazonki su zvali jehi’mela, što znači skrivena djevica. To bi značilo da su svi okupljeni na kozmodrom došli iz dva razloga: da istaknu svoju ulogu u visokom društvu Kaladije i da – ne vide kadiš emejlu.
Vozilo sa svećenicom napustilo je kozmodrom u pratnji snažne straže. Kralj s počasne tribune promatra taj čudesan protokol. Kada je vozilo nestalo na putu prema ašegu prima tamošnje Crkve, okrenuo se svojoj supruzi, kraljici i svećenici:
„Čemu ovaj protokol ako nitko ne smije vidjeti prečasnu? Čemu to?“
„Tako je od davnih vremena. Nećeš je vidjeti, iako ćeš možda biti primljen kod nje. Ona je skrivena djevica. Samo je njezine Amazonke mogu vidjeti. Nitko drugi, ni kraljica Crkve.“
Na Haroldovu licu osvane osmijeh:
„Hm… djevica, baš zgodno.“
Anastazija ga strogo probode:
„Dvojba o njezinom djevičanstvu gadno se kažnjava.“
Harold se prisiljeno uozbilji. Baš su prave djevice. Jedna je veća bludnica od druge. Ironično, kako ih je Re povezao… Klenu i Geronu, sto puta razdjevičene djevice.
Kralj se ispred bedema neobičnog crnog kamena rastao sa svojom pratnjom. Predosjetio je taj zahtjev. Namignuo je svojoj pratnji i sam zakoračio preko velikog ulaza u zemlju svetišta. Potpuno sam krene velikim vrtom do ulaza privremenog boravišta kadiš emejle. Izričito je zahtijevala posjet kralja. I to kralja samog, bez pratnje supruge, svećenice i matice Crkve. Kralj neće odgonetnuti motiv svećenice. Oprezno promatra lijevo i desno. Čitavo ga vrijeme pogledom prate Amazonke.
Stupi pred vrata iza kojih je bila svijeta majka. Dvije Amazonke stoje pred njima. Nekoliko mu trenutaka nisu pridavale ni najmanju pažnju. On čeka, one čekaju. Svećenica želi i ovdje, na tlu Kaladije, pokazati svoju snagu i vlast. Ovdje, u njegovom vlastitom svijetu, svećenica želi staviti svećenički autoritet iznad kraljeve vlasti. Svećenica se želi postaviti iznad kralja. Konačno se vrata otvore i odmah i zatvore, a ispred njega stupi kći mu Tea:
„Tata, kad stupiš u dvoranu, odmah sjedni na stolac. Ništa ne pitaj, ništa ne pozdravljaj, samo šuti, čekaj i gledaj u tlo, ako se ti ne kaže drugačije. Ni ne pokušavaj dići pogled, mada to vruće želiš. Ona prva govori i ti samo kratko odgovaraš. Nemoj pokušavati nametati svoje misli. Ni pod koju cijenu! Ne postavljaj drska pitanja! Neka se Re smiluje tvojoj duši jer ona, budeš li je izazivao, neće imati milosti.“
Harold iznenađen pita:
„Što ti radiš ovdje?“
„Ja sam tvoje jamstvo. Svaki smrtnik koji stupa pred bezgrešnu mora uz sebe imati pratnju svećenika ili svećenice Crkve kao osobno jamstvo. U praksi sam ovdje kako bi u dvorani privremeno na svoju bezgrešnu dušu preuzela tvoje grijehe ovog svijeta. Sad sam tvoja živa Ma’at,“ nasmije se Tea. Harold poželi nešto reći, ali ušuti. Vrata se opet otvore. Tea namigne kralju, davši mu znak da je slijedi. On samo kimne glavom i zakorači naprijed. Stigne do praznog stolca usred velike dvorane. Na drugom je kraju čudesne dvorane u tami skriveno prijestolje na kojem se ocrtava ljudska silueta. Kralj brzo spusti pogled prema tlu. Neće izazivati svećenicu, barem ne zasad. Kći stane iza njega i uzvikne:
„Kadiš emejlo, grijehe ovog grešnog čovjeka primam na svoja krila. Sada je čist pred tvojim obličjem vječnog svjetla.“
Sa svih se strana začuje oštar ženski glas:
„Časna priorice Tea Kaladska, primam tvoju žrtvu za tog grešnog čovjeka! Sad idi i očisti sa sebe tu grešnu prljavštinu!“
Tea se nakloni i napusti halu. Teška se vrata otvore i odmah zatvore. Sada su sami. Samo njih dvoje. Ona šuti, puštajući kralja u iščekivanju.
„Osjećam dvojbu i niti strave. Mudro si postupio. Ispod tvoje mudrosti vidjeh prepredenost tvoje heretičke sestre. Što mi možeš reći o tome?“
„Uzvišena majko, bojim se da ne shvaćam u potpunosti Vašu uzvišenu mudrost.“
Zuri u gladak sivi mramor svježe ulaštenog tla. Začuje smijeh:
„Prepredeniji si nego li to misli tvoja, ne baš bistra, supruga Anastazija. Ipak, sestri matici ne možemo predbacivati manjak pažnje. Samo smo mi djevice pažljive i imamo pogled unutar pogleda. Mi imamo uvid unutar svih svetih stvari.“
Harold samo šuti i čeka. Promatra odsjaja kasnog poslijepodneva. Ona samouvjereno nastavi:
„Njezina te hereza ljuti. Znam to. Osjećam to. Umjesto prestolonasljednika rodila je izrod koji više sliči Divljaku Atlantisa. Kakve li ironije! Izrod na prijestolju Kaladije! Morao bi biti ljut, ali ja ne osjećam ljutnje. To znači da imaš neka saznanja koja ne želiš podijeliti s Crkvom. Jesam li u pravu?“
Harold osjeća zadovoljstvo. Trijumf. Šuti. Mora šutjeti. Čeka. Čeka svoj trenutak. Svećenica pobjedonosno nastavi:
„Baš čudno da tvoja supruga i majka tvog izroda ne zna kamo si joj poslao dijete. Baš je neobično kako si u posljednje vrijeme postao zaboravan. Je li to zaboravnost? Ja bih to drugačije nazvala. Dogodila se je tragedija. Baš žalosno! Želm te prosvijetliti.“
Harold šuti. Neće odgovoriti na pitanje koje možda i nije pitanje. U glasu svećenice osjeti trenutak slabosti. Čeka. To mu treba. Ne smije se zaletjeti.
„Želiš li znati o tragediji koja se dogodila? Već cijeli jedan dan znamo za tragediju. Itko te nije obavijestio? Baš nezgodno!“
Harold šuti. Sin mu je prije odlaska povjerio da će se lađi nešto dogoditi, ali da ne treba brinuti oko toga. U isti mu je tren, zbog vlastite sigurnosti, iz memorije izbrisan cilj putovanja. Ono što ne zna ne može odati. Sada pokušava prikriti osjećaj radosti. U isti tren iz tame na svjetlost istupi žena srednjih godina, obučena u vrlo jednostavnu haljinu. Začuje njezine odlučne korake. Stupa prema njemu. Kralj ne zna što uraditi. Još uvijek pokušava gledati u tlo. Postaje oprezan, vrlo oprezan. Mišići mu se napinju od opreza. Ona ga riješi nedoumice:
„Ostani gdje jesi! Pogledaj me! Gledaj u mene!“, odzvanja njezin glas.
„Bojim se da moramo preskočiti protokolarne uljudnosti. Ovdje sam iz samo jednog razloga. Eratz je ugrožen. Već neko vrijeme pratim razvoj hereze. Sada je isteklo vrijeme ovog poglavlja naše povijesti.“
Harold još uvijek samo šuti i čeka. Polako digne glavu i stane oštrim pogledom zuriti u ženu koja je stajala deset koraka ispred njega. I dalje šuti. Žena spusti ruke niz tijelo. Za jednu je djevicu izgledala vrlo „istrošeno“. Anastazija je nekoliko godina starija, a izgleda mnogo bolje. A ona je matica. Ona vjerojatno osjeća što on misli o njezinom lažnom djevičanstvu. Nije krio osjećaje. Neka zna!
„Harolde, nekako si sretan iako se nakon skoka izgubio svaki trag lađe u kojoj je tvoj izrod? Kadiš eba ozirijanskih svećenika uložio je ogromni napor ne bi li našao lađu. Nažalost, nije uspio. Takve nesreće u današnje vrijeme nisu baš česte. Ne znam znaš li da je svaki protonijski šemej opremljen specijalnom spravicom koja omogućava praćenje i na drugom kraju svemira? Vrlosam precizno iščitavala tvoje osjećaje. Svaki normalan čovjek reagira kad čuje vijest da mu je lađa sa sinom izgubljena. A ti nisi reagirao. Upravo suprotno. To znači da si već upoznat s tim događajem.“
„Počasna djevičansko majko, s tim Vam ne mogu pomoći. Vaš mi je čarobnjački zanat nepoznat. Izabrali ste pogrešnu osobu za odgonetanje Vaših misterija.“
Ona strogo odvrati:
„Nemoj se igrati sa mnom! Ometanje praćenja samog vrhovnog oca Ozirijanaca može izvesti samo jak čarobnjak. Za Luca znam da nema takvih moći. Već bi ga i svećenik na palubi nadmudrio. Znači, bio je to netko drugi, a ti ćeš mi odmah kazati njegovo ime!“
Kralj prasne u smijeh:
„Draga moja, ništa ja neću reći jer ne mogu. To znate. Urok istine promatra ovo naše ćaskanje. Znači, dobro znate da su moje riječi istinite. Izuzev Luca, među putnicima nije bilo nijednog drugog svećenika lokalne ili univerzalne Crkve. I to znate. Isto tako znate da ja nemam čarobnjačkih moći.“
Ona nešto promrmlja, a potom strogo nastavi:
„Znam. Na palubi, osim Luca, nema svetih ljudi. To baš ne ide u prilog zbivanju. Tko bi mogao uraditi tako nešto? Tko?“
Stupi nekoliko koraka bliže stolici na kojoj sjedi Harold. Ispred sebe bi trebao gledati mladu ženu, a ne ovu „potrošenu“. Bore oko njezinih očiju nisu baš znak djevičanstva. Ima i dlanove starice, a ne djevice stare tek četiri desetljeća. Ona osjeti njegovo iznenađenje.
„Teret je djevičanstva u današnje vrijeme puno teži. Nismo više u zlatim danima dinastija koje je birao Re. Baš mi je žao što je breme novog rođenja Imperije palo na nas. Ovdje nisam zbog ćaskanja o obnovi. Ovdje sam zbog gadne hereze. Možda već znaš da je na stablu Imperije tvoje kraljevstvo mrtva grana. Ostao si bez nasljednika, što za Crkvu predstavlja prijetnju. Ne znam kako si izgubio lađu s vlastitim sinom, ali s time si na svoje grlo prislonio otrov zainskog noža. Niko ne može uteći božjem gnjevu.“
Harold se nasmije:
„Nisam znao da se u obnovljenoj Imperiji smrt zove božjom kaznom. Kako patetično! Došla si me prestrašiti. Od Amazonki sam očekivao mnogo više, očito previše. Nisko ste pale. Običan vas čovjek nadmudriti. Pogledaj moju ruku. Pažljivo prebroji prste na njoj. Što vidiš?“ Istegne ruku s pet prstiju. Ona zuri u ispružene prste:
„Što? Ništa posebno, osim da nemaš kraljevski prsten. Što mi želiš time poručiti?“
„Ha, ha, draga moja! Ne mogu nositi nešto što više ne posjedujem. Prsten je nestao s mojim sinom. Na taj detalj nitko nije obratio pažnju. Anastazija je baš površna! I još nešto – jesi li se možda raspitala gdje je kadiš leben naše Crkve? Ti dobro znaš da taj prsten nije samo ukras na ruci. E, da, zaboravio sam na još jedan važan detalj! Torša zahtijeva taj prsten kao najznačajniji dio ceremonije prenošenja kraljevske vlasti ili vlasti vrhovnog svećenika lokalne Crkve. E, tog prstena sad nema! Ne mogu vjerovati kako vas je lako nadmudriti! Nikakva vam čarolija ne može vratiti dragocjenosti.“
Žena nepomično stoji i šuti, nalik kamenu kipu. Tišina napuni dvoranu koja je odjednom postala pretijesna za dvoje. Tek nakon nekog vremena ona potreseno progovori:
„Shvaćaš li uopće da svojom herezom ugrožavaš Imperiju? Nijedan prsten ne može onemogućiti kraljici Imperije i Crkve utvrđenje Imperije. Nitko i ništa to ne može.“
Kralj se opet glasno nasmije:
„Baš si me nasmijala do suza! Dva si dana zakasnila na svoj cilj. Sad je svemu kraj. Nasiljem nećeš ništa postići. Previše vjeruješ svom zbrkanom čarobnjačkom osjetilu, umjesto da poslušaš osnovnu logiku zdravog razuma. Tvoje su ubojice dobre za klanje otrovnim noževima. Nakon stoljeća opijanja nasiljem, nesposobne su za išta kreativnije od toga. Ne misliš valjda da si jednaka onoj bludnici Kleoni?“. Spusti pogled na malu izbočinu na pojasu. Pogledom ga slijedi. Ljutito prosikće:
„Nikakva urota ne može omesti započeti tijek stvari. S prstenom ili bez njega, nitko ne može uništiti Rejevu volju. Svaki je otpor uzaludan!“
„Vidjet ćemo“, uzvrati on i pritisne dugme. Tim je pokretom pokrenuo zbivanja za koja se nadao da će ih uspjeti izbjeći.
Geroni ne promakne njegov pokret. Željela je napraviti korak naprijed, ali zastane. Jezovito sikće. Harold se još uvijek smije:
„Jesi li zaista mislila da imaš Kleonine moći? Ti si samo njezina karikatura. Ti i tvoje Amazonke sa slavom stoljeća dijelite samo ime i ništa drugo. Kleona je samo jedna, a sve ostale samo ste paraziti.“
Tišinu prekidaju zvuci akcije. Krici muškaraca i žena miješaju se s bijesnim zvucima vatrenog oružja. Stakleni prozori buknu, pretvorivši se u stakleni prah. U tom trenutku u dvoranu ulete jurišne kapsule iz kojih brzo iskoče vojnici. Brzo preuzmu nadzor. Harold im kimne. Usmjere oružje prema Gerni, čekajući. Amazonke su brzo podlegle moći vojske. Na velikom travnjaku ašega pristanu jurišni čamci i vojnici preuzmu nadzor nad svetištem, prvi put u povijesti.
„Danas imaš loš dan,“ reče kralj svećenici i dadne vojniku znak da je odvede. On kimne glavom i ženu ovije neuronsko polje. Na taj su način onemogućili protonijsku magiju. Ona pokuša protestirati, ali se ubrzo pomiri sa zatočenošću. Najbolniji je bio brzi poraz Amazonki. Vojnici, obični muškarci, gotovo su bez borbe pohvatali elitu njezinih ubojica. Kralj je bio u pravu. Sada, dok je stajao ispred nje i gledao je zarobljenu, osjećao je ponos.
„Gospodine, jeste li u redu?“, upita ga general dvora. Harold kratko kimne:
„Zasad sam dobro. Na uzvraćanje nećemo dugo čekati. Kleona je konačno dobila motiv za akciju.“
„Ako znate da će doći do rata, zašto ste otkazali akciju?“, začudi se general. Kralj spusti očne kapke:
„U svakom slučaju, rata će biti. S incidentom ili bez njega. Sad nismo praznih ruku. Prestrašenoj oporbi krvavog režima pokazali smo da su Amazonke odlične samo u pokoljima iz zasjede. Jedan odred organizirane vojne snage u potpunosti je i bez žrtava nadmašio elitu Crkve. Kleona želi od Imperija stvoriti svoju osobnu patarkiju. Promjene će biti, ali ne takve kakvu ona priželjkuje.“, reče kralj i podigne pogled prema razbijenom prozoru:
„U tom je trenutku započela propast Imperije. Ništa više ne može zaustaviti taj proces.“
General radoznalo upita:
„Zašto bi itko želio propast Imperije, majke života i svjetla civilizacije?“
Harold spusti pogled:
„Još ne znaš zašto?“, mračno odgovorivši
Imperij mora pasti jer su nestali svi razlozi za njegov opstanak.“