FFK 7 – divovi i kompleksi
Autor: Zoran Krušvar
8. i 9. kolovoza održan je sedmi po redu Festival fantastične književnosti, ove godine posvećen stotoj obljetnici objavljivanja prvog fantasy romana u Hrvatskoj, “Velog Jože”, te njegovom autoru Vladimiru Nazoru. Prigodno, festival se održao u Motovunu, gdje je smješten dio radnje romana “Veli Jože” te u Pazinu, gdje se uvijek održava dio festivala. Ove je godine Pazin bio i tematski prikladan, s obzirom na činjenicu da je Vladimir Nazor upravo u Pazinu radio kao profesor te zaslužio statuu u pazinskom Parku velikana.
Iako je program službeno počeo u 18.00 sati, sudionici Festivala neslužbeno su se počeli družiti i ranije, što je odmah donijelo i neke rezultate. Tako su nagrađivana spisateljica Ivana Delač Horvatinčić i vaš omiljeni izvjestitelj još od ranih poslijepodnevnih sati požrtvovno prionuli osmišljavanju koktela „Izvršitelj“. Proces je uključivao niz pokušaja, pogrešaka i ponovljenih mjerenja, ali je u konačnici formirana formula:
0,06 l bijelog ruma
0,03 l votke s okusom šumskog voća
0,2 l pašarete (bezalkoholni gazirani napitak intenzivno crvene boje i slatkog okusa; prema našim saznanjima, može se nabaviti isključivo u trgovinama i ugostiteljskim objektima u Istri.)
7 kockica leda
Službeni dio programa započeo je u Motovunu u 18.00 sati, svečanim otkrivanjem spomen-ploče Vladimiru Nazoru
Nakon svečanog je čina uslijedila je panoramska šetnja stoljetnim zidinama, uz kratko i zanimljivo predavanje o povijesti Motovuna i njegovim znamenitostima. Treba spomenuti i hvalevrijednu večeru koja je sudionicima dala snage izdržati ono što je uslijedilo.
A uslijedila je projekcija dokumentarnog filma „Zmajeve linije“ u pristojno popunjenoj dvorani motovunskog Kina Bauer. Autori ovog amaterskog filma, Robert Bezbradica i Mladen Đaković iz Rijeke, uspjeli su napraviti vizualno atraktivan i dinamičan uradak te pokazati svoj neupitan filmaški talent.
No, to nije popravilo dojam.
Džaba dobre režije i kreativne upotrebe kamere kad na filmu gledaš skupinu čudaka koji su zabrijali na gomilu new age gluposti. Mislim, ja se krećem među ljudima koji oblače Star Trek uniforme, rade si špičaste uši i stavljaju vampirske zube… Ali, ti ljudi znaju razlučiti maštu od zbilje! Inače uistinu dobro urađen dokumentarac bio je toliko ispunjen neutemeljenim buncanjem koje se pokušava prodati kao stvarnost da se i Sila pobunila te pokušala prekinuti projekciju podizanjem spektakularne oluje koja je barem onemogućila slušanje dijela filma.
Uglavnom, iz filma smo naučili da je zemlja svijesno biće, da „zmajeve linije“ ili „zmajeve brazde“ možete osjetiti tako što stavite ruku na kartu (ako ste posebno obdareni, ne može to svatko, jel), da je Istra premrežena tim linijama te da, kad neka od njihovih sjecišta povežete crtama, dobijete crtež petokrake zvijezde, što nam pokazuje da je Istra još od drevnih vremena bila geološki predodređena za socijalizam i jugonostalgiju.
Nakon projekcije uslijedilo je osipanje publike jer je na redu bilo predstavljanje festivalske zbirke „Priče o divovima“. Na svu sreću, zbirku čine priče dvadeset autora, dobar dio kojih je i došao, neki i s pratnjom, pa dvorana nije bila prazna. Šišović je predstavio prisutne autore koji su rekli nekoliko osnovnih stvari o svojim djelima pa je samo predstavljanje bilo brzo i dinamično. Kao jedan od autora iz zbirke, imam se čast pohvaliti da je Šišović ustvrdio kako su od svih divova u zbirci, najveći upravo moji. Neki od kolega kasnije su spominjali pojmove poput „kompleksi“ i „kompenzacija“… ccc…Ah, ta zavist.
U svakom slučaju, iz najave se dalo naslutiti da u zbirci ima zanimljivih priča pa preporučujem čitanje. Znam da ću je ja svakako pročitati.
Večer je nastavljena neformalnim druženjem te organizatorovim pokušajem lobiranja da nas odveze na lokalitet Mali sveti anđeo na kojem se nalazi najistočniji keltski kameni krug (tj. potkova, kako je rekao Korado Korlević). Prijedlog nije prošao zbog organizacijskih poteškoća i navodne horde zmija otrovnica koja čuva drevno sveto mjesto. Veliko finale večeri bila je diskusija o Lesliju Eldridžu – Nindži i fantastičnom opsegu grudi njegove družice Sumiko, na što se i posljednja budna predstavnica žena uputila na počinak. Ubrzo su isto učinili i svi ostali.
Drugi dan Festivala započeo je bajnim doručkom, nakon kojeg je uslijedilo predavanje Milene Benini „Divovi u fantastičnoj književnosti i bajkama“. Milena je poznata po dobrim predavanjima pa ni ovo nije bilo iznimka. Izuzetno pregledno, razumljivo i informativno, saznali smo štošta o raznim divovima u literaturi. Između ostalog, saznali smo da su moji divovi najveći i u međunarodnom kontekstu.
Nažalost, nakon Mileninog smo predavanja svjedočili predstavljanju knjige Manuele Zlatar „Novo čitanje bajke: arhetipsko, divlje, žensko“. Pohvalno je što se netko kod nas uhvatio teorijske razrade bajki… To je otprilike jedino pozitivno što mogu reći. Predavanje je bilo predugo, autorica nejasna u iznošenju teza, uz neshvatljivu potrebu čestog korištenja termina na njemačkom jeziku, spominjanje publici nepoznatih autora i još nepoznatijih teoretičara feminizma te, što je najstrašnije od svega, spominjanja Jungovih i Freudovih teorija u znanstvenom kontekstu. Kako ovo nije članak o Jungu i Freudu, reći ću samo da su njihove teorije znanstveno utemeljene otprilike koliko i one čarobnjaka Gargamela. Freud se, doduše, može izvlačiti na to da je bio urokan kokainom, ali ne znam koja bi bila Jungova isprika.
Program Festivala preselio se u Pazin gdje su Šišović i gradonačelnik Pazina Neven Rimanić upoznali prisutne s pazinskim danima Vladimira Nazora, s posebnim naglaskom na sklonost k udanim Pazinjankama. Sudeći prema Nazorovom uspjehu kod žena, reklo bi se da ipak nije imao komplekse koje je trebalo liječiti pisanjem o divovima. Osim toga, pažljivijim promatranjem biste u Parku velikana, prisutni su uočili frapantnu sličnost između Nazora i Gandalfa. Je li stari fantasy pisac Nazor poslužio kao inspiracija nadobudnom Tolkienu? Hmm…
Nakon banketa dostojnog festivala fantastike, u pazinskom je Kaštelu održano predstavljanje recentnih domaćih SF i Fantasy izdanja. Predstavljene su sljedeće knjige: Marina Jadrejčić, „Tužna madona“; Danilo Brozović, „Bojno polje Istra“; Ernie Gigante Dešković, „Serenijeva enigma“; Mario Rosanda, „Sfumato“; Adnadin Jašarević, „Kuća bez prozora“ te zbirke raznih autora „Zmajev zlatni svitak“, „Bludućnost“ i „Dobar ulov“. Zahvaljujući koncertu izvrsne francuske ska-jazz grupe Trankilesha koji je uslijedio po predstavljanju, i na samom se predstavljanju pojavilo i nešto publike – valjda onih koji su uranili na koncert. Uslijedilo je neformalno druženje uz amaterska enološka promišljanja.
Vrhunac se večeri zbio po ponoćnom povratku u Motovun, a u liku karizmatičnog Ljulje koji je održao nadahnuto predavanje o drevnim Japodima i ljepotama Gacke. Kao ovlašteni potomak tog drevnog naroda, punopravno je proglasio Ivanu Delač Horvatinčić Japodskom kraljicom, otpjevavši pritom svečanu himnu „Tri livade“.
Kraljevskim ustoličenjem završio je sedmi Festival fantastične književnosti, a već je najavljen i osmi koji će se sljedeće godine održati u općini Bale u kojoj su pronađeni ostaci dinosaura. Naravno, dinosauri će biti i tema festivalske zbirke. Natječaj je već otvoren i traje do 15. travnja 2009., a dinosaurske priče dužine od 9 000 do 18 000 znakova šaljite na adresu:
Pučko otvoreno učilište u Pazinu
(za priče o dinosaurima)
Šetalište Pazinske gimnazije 1
52000 Pazin