Izvanzemaljci i Hrvati
Autorica: Jadranka Bukovica
„Baviti se“ SF-om možete na različite načine. Ja, eto, mnogo čitam, tu i tamo nešto napišem, kratku priču, malo dužu priču…roman. Činjenica jest, a to znam iz vlastitog iskustva, da, ne čitate li mnogo, nećete ni naučiti mnogo, a mnogo čitati znači susretati se s različitim mišljenjima različitih ljudi o različitim temama, bile one vezane uz SF ili ne. Još sam davnih godina, da ne otkrijem baš sve, počela čitati „Galaksiju“, jedan od, tada, revolucionarnih časopisa na ovim prostorima u kojem se moglo pročitati svašta. Dakako, moji su primjerci „Galaksije“ odavno nestali u ognju neznanja mojih roditelja koje nije zanimao ni svemir, ni putovanja na neke druge planete, ni mogućnost postojanja drugog života u nama nepojmljivo udaljenim Galaksijama. Na moju veliku žalost, jedina slika koja mi se zauvijek urezala u sjećanje bila je ona koja je prikazivala spuštanje čovjeka na mjesec, o čemu je moja pokojna baka imala posebno mišljenje – bolje da se za njega ne zna.
Slijedeći svoj, neizbrisivo ucrtan, životni put – tko zna čije gene nosim – ja sam i dalje „gutala“ sve što sam mogla o svemiru, NLO- ima, izvanzemaljcima, „zločestim“ otimačima jadnih ljudskih primjeraka u svrhu tko zna čega. Uvijek me mučilo pitanje zašto nikada, ali baš nikada, nisam naišla na podatak da je neki Hrvat bio uhvaćen u mrežu izvanzemaljaca, odveden na nepoznato, tisućama svjetlosnih godina udaljeno, mjesto i tamo maltretiran guranjem raznoraznih sondi na raznorazna mjesta, spajan na čudne instrumente kojima se „vadilo“ sve što se izvaditi dalo iz mozga… Sve mi to nalikuje na američko-izvanzemaljsku urotu. Možda i nije urota, možda se samo „zapadnjaci“ sjećaju svega. Doista, nemam pojma.
Svjedoci smo da naše krajeve, s vremena na vrijeme, u različitim vremenskim periodima, NLO-i posjećuju, prelijeću, obilaze i straše one koji su ih vidjeli. Postajemo zanimljiva destinacija. Krugovi u žitu? Ima ih i kod nas, onoliko koliko imamo plodnih površina zasađenih žitom, a to je sve manje. Pa zašto onda, pitam se ja, izvanzemaljci ne vole Hrvate? Ako smo mi „mala zemlja za veliki odmor“, možda NLO – i dolaze k nama samo onda kada se njihovi nepoznati putnici žele odmoriti od svih ljudskih gluposti, računajući tu i razne paranoje, koje su „pokupili“ na raznim stranama (većinom zapadnoga) svijeta. Kažu da su pojavljivanja NLO-a povezana s nastajanjem krugova u žitu. Tamni, simetrični oblici, raznobojne svjetlosne kugle, ovali – sve su to oblici koji se mogu vidjeti na nebu našem svakidašnjem. Što se tiče agrigrifa koji nastaju za nekoliko sekundi, najviše minuta, oni , pričaju očevici, mogu biti jednostavni ili malo složeniji. Izvanzemaljci ne poznaju granice, bar ne one ljudskom rukom označene na karti pa se agrigrifi pojavljuju s obje strane hrvatsko-slovenske granice. Na stranicama www.crocircleconnector.com možete pronaći zanimljivih stvari. Tako za razdoblje od prvih devet mjeseci 2006. godine nalazite podatak o pojavi 111 krugova u žitu, i to u : Kanadi – 1, Njemačkoj – 2, Nizozemskoj – 5, Češkoj – 1, Sloveniji – 1, Hrvatskoj – 2, Poljskoj – 13, Francuskoj – 4, Švicarskoj – 2, Sjedinjenim Američkim Državama –3, Australiji – 1, Italiji – 19, Belgiji – 10, Finskoj – 1, Mađarskoj – 1 i Velikoj Britaniji – 45. Pitam se zašto u Velikoj Britaniji toliko puta? Pitam se i zašto je istok tako slabo zastupljen? Teorija urote mogla bi na to odgovoriti u svom stilu – krugove u žitu sigurno ostavljaju Rusi na neki, nama nepoznati, način, tek toliko da bi strašili ljude. Ha! Dakle, ako možemo povezati krugove u žitu sa pojavama NLO-a, zašto ih onda ne bismo mogli povezati i s otmicama ljudi ili životinja?
U ovome mi je trenutku zasvijetlila lampica nad glavom! „Eureka!“, uzviknuh. Pa, ljudi moji, većina junaka SF filmova, serija, romana i priča nosi dobra stara imena koja nikako nisu hrvatska! Pa naravno! Izvanzemaljci čitaju naše knjige, gledaju sve gluposti koje se mogu vidjeti na dalekovidnici…Kako da onda shvate da i Hrvati zaslužuju jedno „putovanje u nepoznato“? Zašto jedan Ivan ili Franjo, Mario ili Dario, Marko ili Stipe… ne mogu sagraditi svemirski brod, odlijepiti se od Zemlje, zauzeti stalnu orbitu oko neke nepoznate planete duboko u nekom tuđem Sistemu i proučavati potencijalno opasne starosjedioce? Jasno mi je: kako da nas požele nepoznati stranci kad i naši vlastiti izdavači bježe od samoga spomena romana koji bi, na primjer, nosio naziv – „Franjo, veliki svemirski putnik“?