Sferakon report
Autor: Igor Rendić
Sferakon, Day One: Putovanje počinje
Petak
Okupljanje Zmajeva ispred Radio Rijeke kako bi pomogli potpredsjedniku ponijeti „samo nekoliko torbi“. It turns out da je jedna od tih „nekoliko torbi“ toliko krcata Eridanima da je teža od… Pa, vrlo je teška. Srećom (on se, doduše, ne bi složio) Vor84 prima teret Eridana na junačka pleća i krećemo prema kolodvoru. Brza kavica prije puta i spremni čekamo na kolodvoru…vlak koji ne dolazi. Desetak metara od nas je autobus i netko se našali kako „čeka nas“ (Zmajeve i suputnika kojega ću oslovljavati s MJ). Nda, uskoro ispadne da nije toliko vic koliko istina: vlak nas čeka u Moravicama, a do tamo ćemo autobusom. I to brzo. („Nema problema, tamo smo za pola sata. Brže nego vlakom.“). U nekom paralelnom svemiru to je možda i istina, no mi smo se našli u autobusu koji je najprije, iz nekog nepoznatog razloga, napravio dva kruga po centru Rijeke, zatim stajao pola sata na uzbrdici iznad HKD-a, a onda skrenuo u valjda svako selo između Rijeke i Moravica. „Pola sata“ je postalo dva i pol sata, ali nema veze, napokon smo u Moravicama i napokon smo u vlaku. Napokon smo u našim rezerviranim sjed-
Nismo. Vlak krene, a mi smo između dva vagona, u prostoru malo većem od airlocka na Serenityju. Vor84 odlazi u pušački vagon (vrata iza mene) i vraća se nakon dvije minute, konstatirajući kako unutra nije niti potrebno zapaliti cigaretu. Nekoliko stanica kasnije napokon se oslobađaju naša rezervirana mjesta. Nelchee, Nebel, Vor84 i IceFox odluče igrati Scrabble, dok MJ i ja raspravljamo o finer points-ima vođenja i izrade likova u Vampire: the Requiem. Nelchee, naravno, nastavlja svoj niz pobjeda koji drži još od Essekona (iako i ljudi s okolnih sjedala pokušavaju pomoći Vor84-u). Vlak staje i ostaje stajati dobrih dvadesetak minuta (možda čak i pola sata), sve dok kraj nas ne prođe vlak iz suprotnog smjera i tek tada kreće dalje – nekakav čudan HŽ ritual, I guess, valjda da ne poremete delikatnu ravnotežu svemira redovnim kretanjem vlakova. E da, doživjesmo dva vrlo „awwwww!“ trenutka kada su Nebela putem nazvali Ygg i Presidente da pitaju kako smo i da nas sve puno, puno pozdrave (ne znam jesu rekli i da im puno falimo).
I onda, napokon, Zagreb. Malo gubljenja dok tražimo FER, sve dok MJ ne spomene da je do Vukovarske puno lakše doći kroz Importanne centar nego putem kojim nas je VP poveo (u njegovu obranu, kao i ostali Zmajevi, prvi je put u životu morao pronaći FER). Vraćamo se natrag do kolodvora, prolazimo kroz Importanne („Kao Tower Centar, samo ispod zemlje!“) pa kroz parkove i nasade napokon stižemo do FER-a (prvi dojam: bijela zgrada, prljavo bijela u sumornom svjetlu jer je upravo počeo lagani pljusak – deja vu riječkih vremenskih prilika). Ostavljamo stvari u holu dok se organiziramo što dalje (u jednom trenutku pojavljuje se Ire, ali Nelchee odluči pričekati s pozdravom jer je Ire trenutno zauzeta izvođenjem inkvizicije nad pokvarenim kišobranom. Meanwhile, Izitpajn valjda izvodi finalne testove na prislušnim uređajima i kamerama), a onda odlazimo – neki od nas na kavu, neki po hranu (massive respect to ns1 što nam je držao stvari na oku dok nas nije bilo). Hrana su u ovom slučaju hamburgeri od 18 kuna (dobri, ali ne TOLIKO dobri) iz fast fooda u Importanneu („Rade samo cure, možda bi trebali nekakav Coyote Ugly motiv nabaciti“), a kava je u Cassandri, kafiću odmah do vratiju FER-a (vrlo praktično).
I onda počinje SFerakon: plaćanje ulaznice, slaganje štanda 3. Zmaja i pillaging Algoritmovog i Profilovog štanda (take one) dok Vor84 i ja čekamo da Richard Morgan počne pričati o samom sebi (vaš skromni kroničar mightily uzbuđen što je Morgan GoH…fanboyishly uzbuđen). Dok stojim na hodniku, oko mene lagano raste hrpa ljudi, standardni kvazi-metež (organizatore nije teško zamijetiti, svi su u crvenim majicama… Kako reče Garfield: veeeery subtle), kao i na svakom konu… Ali, atmosfera je nekako drugačija (u tom trenutku nije moguće definirati zašto). Štand nam je odmah pored Izitpajna i njegovog BILTENA.
Morganovo predavanje (težak izbor između toga i prezentacije Eridana – took me about 0.47 sec to decide) ispadne nekoliko desetaka puta bolje nego što sam očekivao; tip je opušten, zabavan, nema dlake na jeziku („Mr. Morgan, what about Vinnie Jones for Takeshi Kovacs?“- „Yeah, but he’s a shitty actor, isn’t he?“), elokventan and just a really, really cool guy (sve je ovo, naravno, vrlo objektivan prikaz). Čovjek voli pričati što publici (gotovo u potpunosti ispunjena predavaonica) nije nimalo smetalo pa se vrlo brzo zašlo u termin sljedećeg predavanja (u dva se navrata na vratima pojavljuje Ire i daje Petri signal da „završi sad or else…“). Slijedi mala pauza sastavljena od pivice na šanku Na Kraju Svemira („Koliko je pola litre pive?“ – „Doniraj nešto.“) i čekanja da počne Nebelovo predavanje o tome kako su u Star Treku Borg i Federacija sličniji nego si trekkiji žele to priznati (moji i Vorovi planovi da mu na predavanje dovedemo TDDA da ga propisno rejpa propali su jer je nismo uspjeli naći netom prije predavanja). Vor84 i ja kratko vrijeme držimo štand i, otprilike dvije minute nakon preuzimanja dužnosti, TDDA uvaljujemo dvije „Zmajeve vodice“ jednim odličnim sales pitchom („Dobri ste“).
Nebelovo predavanje prolazi bez incidenata (Mada se Maxx u jednom trenutku ustao i napustio predavaonicu – demonstrativni odlazak? We’ll never know…), nakon čega je službeni dio programa over and out (ako zanemarimo hrpu golih tipova u holu… SFerakon Survivor navodno. Don’t know. Don’t wanna know). Još nekoliko pivica sa ŠNKS: „Ovo je podlo, nema rolanja.“ – „Uuupravo tako, ovako igraju na grižnju savjesti.“ (a vidjeh i da, kad se radi o akviziciji pive, all bets are off…and some other things as well. Upućeni znaju o čemu pričam. Vi ostali, mogli ste biti tamo). Nakon šankovskog henganja Uber nas vodi van jer, citat, „Ne želim još cimerice probudit.“. Vodi nas, barem se tako čini, preko pola grada („Nemaš se šta brinuti, u grupi smo, ljudi se probably boje nas“) do „Sidra“ („Ovo je straćara na obali Save, ali bar je muzika dobra.“) gdje se sljedećih nekoliko sati smrzavamo dok napokon ne krenemo – najprije na burek („To nije burek, to je savijača sa sirom.“), a onda na autobus. E da, tijekom večeri smo si u grupu attachali trenutno jedinog predstavnika Prizme na SFerakonu („Ima 16 godina i sam ide na kon u drugu zemlju. Kad si ti tako nešto radio kada si imao šesnaest?“) koji se također uspio ugurati na spavanje kod Ubera. Dolazak u Uberov stan, uvlačenje u vreće za spavanje i nestanak svijesti –
SFerakon, Day Two: The Kon Continues
Subota
Ustajanje u, za jedan kon, i više nego pristojno doba od kojih jedanaest i nešto sitno (fkors, ja prvi budan, kao i obično). Slijedi 45 minuta čekanja da se Uber probudi i otključa vrata svoje sobe u kojoj su Nelchee i Vor84 ostavili svoje stvari (da, ni meni nije jasno zašto) pa odlazak na ručak u SC u blizini FER-a. Vrlo zanimljivo iskustvo. Dugačak red u „liniji“ koja je od stolova odvojena sa skoro dva metra metalne ograde („Samo fali muzika iz Oza.“), ali mora se priznati da je hrana odlična („Očito smo dobar dan odabrali, obično je treš.“). I onda napokon SFerakon. Raid Algoritmovog i Profilovog štanda (take two). Izitpajn pokušava od mene izvući informacije o određenim događajima na ŠNKS jučer navečer („Koliko ti to vrijedi?“). Nebel i ja tražimo pečat i plastifikator koji smo apparently izgubili, ali ih onda ipak pronalazimo („Samo ste me trebali pitati gdje su vam stvari“ – Ire). Nebel i ja kujemo planove o posjeti Algoritmu, ali ga odvuku na intervju za Fantasy-HR. Na kraju ionako ispadne da Algoritam na Jelačiću subotom radi samo do dva. Kao i More Comics. Grmblj. U međuvremenu nagovorim Nebela da na štandu ostavimo samo Eridane i karticu „UDRUGA 3. ZMAJ. Besplatni promotivni promjerci“.
Za štandom BILTENA sjede Izitpajn i njegov pomoćnik Fox, a Vor i ja zaključujemo da su slika i prilika Sith Lorda i njegovog apprenticea (Darth Pinus i Darth Vulpes, I guess). Oh well, raspoloženje se popravlja jer je na redu Morganova worldbuilding radionica. Istovremeno se vani mlate Trekkijke i Osječani – navodno nogomet, ae dobro. Na kraju završimo s konceptom „Alice, dressed in fatigues, combat boots, a dark t-shirt and sunglasses is dragging a knocked out genetically modified kangaroo (tested by an international corporation as an experimental scout recon unit) into a shady australian miner’s town (the folk are terrified of the kangaroo because one just like that one ate Charlie’s leg the other week) in order to buy a truck to transport the kangaroo“. Možda vam zvuči lame, ali morali ste biti ondje, bilo je fenomenalno. (Once again, potpuno objektivan prikaz). Morgan se još jednom pokazao kao really funny guy („I’m going to be a shitty fantasy writer. My books don’t have any maps“, praćeno smijehom i sponatnim aplauzom). Morgan za nas nekoliko potpisuje knjige (dajem mu da i potpiše i za Vor84-a, cause I’m such a great friend), nakon čega pronalazim Vor84-a na pivi u Cassandri i dobivam pivu kao zahvalu za potpisanu knjigu (hehe). Pivica, henganje, još jedna pivica i vrijeme prođe vrlo brzo do dodjele SFere. Nelchee fotografira, ja i fox gledamo i komentiramo iz zadnjeg reda („Morganu su trebali dati prevoditelja, tip posljednjih 45 minuta samo stoji i predaje Sfere, a pojma nema kome ni zašto.“). Domaći GoH Raos dijeli nagrade za osnovnoškolce i srednjoškolce. Neke od njih prilikom dodjele podiže iznad glave („Jedino mi je žao što nemam šest godina pa da i mene Raos digne iznad glave“ – Darko Macan), a ZK drži poduži govor zahvale svima koji su sudjelovali u projektu „ING“ („Sljedeći ću put i ja doći s telefonskim imenikom, nisam znao da se može“ – Krešimir Mišak). Nakon dodjele SFere slijedi modna revija (TDDA u Kleopatra style outfitu, Nebel i Vor padaju na koljena pred njezinim veličanstvom).
Pronalazim Vor84, a onda i Nelchee (zbog fotoaparata) te se Vor i ja odlazimo fotkati s Morganom. Slijedi BOČKOTEKA (Izitpajn gazi konkurenciju, a pokraj mene se Uber i Vor84 povremeno križaju zbog težine pitanja – „Izitpajn vara! Mora varati! Ne znam kako, ali vara!“- Vor84) tijekom koje voditelj Švel izvodi (očito uobičajen) repertoar viceva o bosanskom svemirskom programu. Raid Algoritmovog štanda take three i, nakon što mi Ygg javi koju knjigu da mu kupim, take four (tip za Algoritmovim i cura za Profilovim štandom sad već trljaju ruke kad me vide). A nakon toga… Oooo, prava poslastica za sve ljubitelje teatra apsurda. Predavanje (sort of) „Mali noćni razgovor s Predragom Raosom“ pretvara se u dramsko čitanje vlastitih djela (razgovori prostitutke i njenih mušterija). Kad u jednom trenutku primijetim poprilično izbezumljen pogled mog dragog VP-a, izvodim ga van prije nego li mu se mozak potpuno slomi… I ja sam na rubu…jedan vrlo „KRC!“ trenutak, kako bi to naš Ygg rekao (onomatopeja nakon koje obično slijedi izjava tipa „My mind just broke“). E da, čini se da je Raos očekivao da mu neke groupies dođu na predavanje, ali ništa od toga („Otišle su na kavu s Richardom Morganom“ – Izitpajn). Nebel i ja naletjesmo na Ire koja nas usmjerava na ŠNKS gdje sjedimo u društvu nje, Izitpajna, Gobelsice i – drumrolls, please – ĐELE HADŽISELIMOVIĆA. Yes, indeed. Đelo je, btw, just as cool as Morgan. Nebel i ja kasnije komentiramo kako smo očekivali nekog uštogljenka, a ono uberkewl tip u ispranim bijelim trapericama. Riječima našeg Ygg-a: „Šef“.
Slijedi chitchat sa SFerašima i Sferašicama, a potom ANTITALENT SHOW (Nebel je skoro sebe i mene prijavio za to… Didn’t happen) od kojega (jer za šankom hengam s Foxom i Nelchee) čujem samo povremeno vrištanje i kričanje (natjecatelji) praćene smijehom i povicima negodovanja (publika) poput „NISTE DOVOLJNO LOŠI!!!“. ANTITALENT SHOW završava (thank gods) pa se i ostatak Zmajeva seli za ŠNKS, a kasnije u hodnik gdje Nebel od Osječana grabi gitaru i počinje prašiti po njoj („Hej, bolje svira što je pijaniji!“). Na žalost – i našu, ali i Sferaša (Ire nam se ispričava) – fajrunt! Ne idemo van, nego kod Ubera jer se njemu spava i ne može izdržati više (mada je tek tri ujutro). Slijedi pješačenje do fast fooda u Importanneu (u jednom trenutku Vor84 i Nebel zagrljeni pjevaju nasred ulice pa ih prozivam Vivi 1 i Vivi 2, na što se Vor naglo smirio) i čekanje autobusa, dolazak u stan, uvlačenje u vreće i –
Sferakon, Day Three: All good things…
Nedjelja
Ustajanje (sort of) u jedanaest jer Nebel mora održati okrugli stol o hrvatskim konvencijama. Opet čekanje da Uber otključa sobu (da, nisu naučili lekciju) da bi se ispostavilo kako je ista cijelo vrijeme otključana (cue umiranje od smijeha by yours truly). Nebel i ja se prvi pojavljujemo na SFerakonu. Okrugli stol počinje kao razgovor njega i Izitpajna, ali onda se pojavljuju Exxar i Niniane pa trekkiji, da bi uskoro bilo desetak ljudi u prostoriji („Hajde sjedni s nama.“ – Izitpajn. „Samo da vidim o čemu se radi. Okrugli stol o konovima. Ti se šališ?!“ – Macan). Rasplela se vrlo zanimljiva rasprava. Iako neki grand conclusion nije donešen, svi su bili zadovoljni izrečenim. Vrijeme je za konačni raid štandova (Algoritmovog nema, kgj, njihov gubitak), ali ovog se puta bacam na Mentorov štand. Usput dobivam potpis na Macanovu knjigu – i crtež, fkors.
Onda odem do ŠNKS i vidim da ne radi, ALI, vani na terasi (sort of) sjede SFeraši, Fox i Morgan, chit-chating. Guess gdje sam ja bio sljedećih pola sata. Uskoro se pojave i ostali Zmajevi (Vor nekako završi s vijencem cvijeća oko glave, oh well). I onda polako dolazi vrijeme za odlazak (jedno neizgovoreno, ali kolektivno „A JA NE BIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII!!!“).
Uspijevamo uhvatiti prvih pola sata Morganova predavanja, nakon čega spremamo stvari i opraštamo se s SFerašima (dokumentiran srcedrapateljni rastanak Suljota i Da Sheep, uz obećanje da se vide uskoro, već na sljedećem konu) -„Proglasila sam vas svojim najdražim ne-purgerima.“ by Ire. U posljednji trenutak ulijećemo u vlak gdje nas čekaju MJ i Dinin (isto Zmaj, vraća se doma iz široke Slavonije). MJ otvara kupe za koji smo mislili da je zaključan („20. level roguea, što da vam kažem?“) Jedna putna partija scrabblea (jel uopće više potrebno govoriti tko je pobijedio?) pa vrlo zanimljiv kolektivni obrok: palačinke + panceta + čokoladni puding… I, ne, ne mislim jedno za drugim! Uz razmjenu dojmova napokon Rijeka, rastanak na kolodvoru (presidente nas je dočekao – još jedan „AWWWWWW!“ trenutak) i bittersweet trenutak u kojem shvaćamo da je zaista gotovo… Barem do sljedeće godine.
Konačni zaključak? Through rain, fire and snow, sljedeće godine dolazimo na SFerakon. I ostajemo do kraja.